U Hrvatskoj godišnje od raka grla oboli 300 ljudi, dr. Gršić: Uzrok je svima isti, ali jedno vas može spasiti

Dan glasa obilježava se svake godine 16. travnja i podsjetnik je da obratite pozornost na svoj glas i glas ljudi koji vas okružuju. Naime, upravo boja glasa koja se mijenja, promuklost koja traje neko vrijeme, a nije joj uzrok prehlada, mogu biti pokazatelji karcinoma glasnica, odnosno grla.

Svake godine u Hrvatskoj se bilježi više od tri stotine pacijenata s ovom dijagnozom, a tome se u istom broju mogu pridodati i oboljeli od karcinoma jezika ili ždrijela. Od tisuću do dvije oboljelih, život će izgubiti njih gotovo polovica.

Uzrok ove bolesti sasvim je jasan i pouzdan. O karcinomu grla razgovarali smo s doc. dr. sc. Krešimirom Gršićem, dr. med., voditeljem Odjela za kirurgiju glave i vrata na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb.

Zašto je važno osluškivati vlastiti glas?

Često se žalimo da se mnogi karcinomi jako teško otkrivaju. Nužne su ozbiljne pretrage, pripreme za te pretrage ponekad nisu ugodne, a pregledi znaju biti bolni, od kolonoskopije, gastroskopije, bronhoskopije, mamografije na dalje..

Naš glas je izdajica. Ako se nešto loše zbiva na glasnicama mi to odmah čujemo. Svaka osoba koja je promukla više od tri tjedna, a nije prehlađena, trebala bi otići na pregled otorinolaringologu koji malom kamerom kroz nos i ždrijelo odmah može vidjeti kako izgledaju glasnice i ima li nekih promjena na njima.

Svjetski dan glasa upravo služi tome da ljudi osluhnu svoj glas i eventualno potraže liječničku pomoć koja im može spasiti život.

Koja je vrsta karcinoma najučestalija?

Najčešće je to karcinom grla i samih glasnica. Glavni uzročnik ove bolesti je pušenje, pušenje i samo pušenje. Mi kroz statistiku naših bolesnika možemo dati analizu društva u cjelini. To su frapantni podaci. Incidencija karcinoma glasnica u Americi 1985. godine je bila pet bolesnika na sto tisuća stanovnika. Amerikanci su tada odlučili zabraniti pušenje na javnim mjestima, a rezultat toga je dva oboljela na sto tisuća stanovnika.

U Hrvaskoj mi na sto tisuća stanovnika imamo dvanaest do četrnaest oboljelih. To nije kraj crne hrvatske statistike: godišnje imamo oko tri stotine oboljelih, a život zbog ove bolesti izgubi njih polovica. Zemlje EU u prosjeku izgube trećinu te brojke.

Sve kampanje koje imamo nisu donijele revolucionarne rezultate i moramo „natjerati“ naše građane da shvate o kakvoj je opasnosti riječ.

Nizozemska ima dvadeset milijuna stanovnika i pet specijaliziranih centara koji se bave tom tematikom. S druge strane, kod nas svaka bolnica ima odjel koji se bave time, imamo više od dvadeset bolnica i svejedno visoku stopu oboljelih. Negdje griješimo.

Odgovornost naravno leži na pojedincu koji treba voditi računa o vlastitom zdravlju, pa u kojim intervalima su nužni preventivni pregledi za ovaj karcinom?

Ako nemate rizične faktore, ako nemate obiteljsku anamnezu, nema potrebe za preventivnim pregledom. Glavni rizični faktor je pušenje, a odmah iza toga konzumacija alkohola, slijede refluksne bolesti, povećana tjelena masa i na kraju HPV.

Ipak, moram više puta naglasiti, glavni uzročnik bolesti je pušenje. Mi uvijek pacijenta pitamo koliko godina puši jednu kutiju cigareta dnevno? To su zastrašujuće količine, a sad zamislite kako izgleda grlo i glasnice osobe koja više od deset godina puši po dvije ili tri kutije cigareta svaki dan. To ostavlja neizbrisiv trag na grlu i glasnicama.

Kakav je odnos muškaraca i žena kod oboljelih?

U svjetskoj statistici oboljelih, na četiri muškarca dolazi jedna žena. U Hrvatskoj na devet oboljelih muškaraca dolazi jedna žena. Žene na neki način od oboljenja štiti estrogen koji djeluje protektivno i otežava razvoj ove, ali i nekih drugih bolesti.

Najugroženija je skupina između pedeset i sedamdeset godina. Je li ovaj karcinom, kao i neki drugi, sve više ugrožavajući i za mlađu populaciju?

Kako ovaj karcinom ovisi o količini pušenja, on se vrlo rijetko javlja prije tridesete ili četrdesete godine života. Tu govorimo eventualno o jednoj oboljeloj osobi na sto tisuća stanovnika, što je zanemarivo i na razini statističke greške.

Naši su pacijenti starije osobe koje su dimu cigarete izložene svakodnevno više desetaka godina. Karcinom ne nastaje od danas do sutra, naša se sluznica razbolijeva dugi niz godina. Naravno, neku ulogu igra i genetska predispozicija, jer mnogi od nas poznaju ljude koji puše a nisu se razboljeli, dok imamo pacijenata koji su bili pasivni pušači i dobili karcinom.

Jedan od uzroka može biti i kemijska industrija, svakodnevna izloženost opasnim kemijskim isparavanjima i spojevima. Imao sam mlade pacijente koji su lakirali sportske dvorane bez zaštite i na žalost oboljeli od toga.

Imamo tristotinjak pacijenata u Hrvatskoj, je li ijedan od njih nepušač?

Ako i je, to je više statistička greška nego utočište za pušače. Kod njih su neki od gore navedenih uzročnika bolesti, ali to je uistinu vrlo rijetko. HPV je recimo glavni uzročnik karcinoma orofarinksa, to je karcinom ždrijela i dijela jezika. Michael Douglas je obolio od takvog oblika karcinoma. Kod oralnog seksa moguće je taj virus prenijeti u ždrijelo i kod nas takav oblik zaraze nije bio prisutan prije dvadesetak godina, kada su počele stizati američke studije. Danas to viđamo i kod nas i to kod mladih ljudi od četrdesetak godina. Zato je nužno cijepiti se protiv HPV-a. Statistika pokazuje da unazad pet godina ima više karcinoma grla uzrokovanih ovim virusom, nego karcinoma maternice ili jajnika.

Kako se karcinom grla razvija po fazama?

Ako uđete u sustav liječenja u ranoj fazi bolesti mi kratkim laserskim zahvatom kroz usta rješavamo karcinom i postotak izlječenja je 99 posto. Takav postotak je moguć još jedino kod kožnih tumora. Ako se tumor proširio, nastale su metastaze, pacijent više ne može gutati ili disati, potrebna je hitna operacija, odstranjuje se cijeli organ i ide se na kemoterapiju i zračenje. Takav pacijent ima nesagledivo manje šanse za izlječenje, a o njegovo kvaliteti života da ne govorim. Naravno, trošak takvog liječenja za cijeli sustav je desetak i više puta veći nego kada se bolest otkrije na početku.

Vrlo je jasan uzrok bolesti. Kako ljudi reagiraju kada im kažete da imaju karcinom grla?

Nije zanemariv broj ljudi koji usprkos dijagnozi kažu kako se mogu odreći svega osim cigarete. Nisam nemilosrdan, ali često kažem pacijentima da nije fer da zbog njihove slabosti i nebrige o sebi, liječenje plaća cijela zajednica. Naprosto, mora se preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, ali i cijenu liječenja, u ovakvim slučajevima kojima je uzročnik sasvim jasan. Svaki ulazak u bolnički sustav je jako skup i doslovno i metaforički, kako za pacijenta, tako i za cijeli sustav i državnu blagajnu. Mislim da se o tome premalo govori. Liječnici opće prakse bi trebali upozoravati na moguće posljedice pušenja, kao i na odlaske na preglede specijalistima, ali su oni toliko preopterećeni silnim brojem pacijenata da se njihove upute ne čuju dovoljno glasno i ozbiljno.

Često čujemo od vaših kolega, sada i od vas da je rješenje u preventivi i edukaciji. Ali tko bi točno provodio tu edukaciju?

Ako nas liječenje poodmaklog stadija karcinom grla košta stotinjak tisuća eura, ja bih za taj iznos uzeo studente medicine da redovito u osnovnim i srednjim školama educiraju mlade ljude o posljedicama pušenja, konzumiranja alkohola ili droge. I tako iz godine u godinu, da im se to dobro ureže u pamćenje i shvaćanje kako i zašto bolest nastaje.

Svaka prevencija i rano otkrivanje je višestruko učinkovitije i bolje od skupocjenog, dugotrajnog i bolnog liječenja.