Od filtar vrećica do panirane piletine, ovim jednostavnim koracima možete smanjiti unos opasne mikroplastike u tijelo

Svake se godine u prirodu, procjenjuje se, odbaci deset do 40 milijuna tona plastike, pa ne čudi što su mikroplastika i nanoplastika, koje nastaju njenim raspadanjem, sveprisutne u okolišu te kontaminiraju zemlju, vodu, zrak i hranu. Prethodne studije in vivo i in vitro pokazale su da izloženost mikroplastici dovodi do nepovoljnih zdravstvenih ishoda kao što su upale, oksidativni stres, promijenjen metabolizam, imunološka disfunkcija, oslabljena obnova stanica, povećan rizik za karcinome, abnormalnosti organa itd.

Izloženost mikroplastici izravno ili neizravno može utjecati na različite organske sustave, uključujući kardiovaskularni, živčani, imunološki, gastrointestinalni, respiratorni, bubrežni, mišićni, reproduktivni i endokrini. Nekoliko je studija potvrdilo i da nakupljanje mikroplastike u mozgu uzrokuje poremećaje učenja i pamćenja, upalu u živčanom sustavu i niže razine sinaptičkih proteina, ključnih za komuniciranje među neuronima.

Najviše se nakuplja u mozgu

Nedavna studija objavljena u publikaciji Nature Medicine otkrila je da ljudski mozgovi mogu sadržavati značajnu količinu mikroplastike, pri čemu je njena akumulacija kod pacijenata s demencijom tri do pet puta veću u usporedbi sa zdravim osobama. Utvrđeno je i da su moždana tkiva osjetljivija na mikroplastiku od tkiva drugih organa, a stopa akumulacije je sedam do 30 puta veća od akumulacije u organima poput jetre i bubrega. U toj su studiji znanstvenici iz ljudskih mozgova izolirali plastiku manju od 200 nanometara (nm), a većina je potjecala od polietilenskih materijala, koji su najkorištenija vrsta plastike u svijetu. Od njih se, primjerice, proizvode ambalaža za prehrambene, farmaceutske i druge proizvode, različiti spremnici – od kućanskih do industrijskih, vodovodne i druge cijevi itd. Tim zabrinjavajućim podacima dodajmo i da je koncentracija mikroplastike u mozgovima osoba koje su umrle 2024. bila 50 posto veća u usporedbi s onom kod osoba koje su umrle 2016. godine, što je odraz rastućih razina mikroplastike u okolišu. Ostaje nejasno slabi li demencija krvno-moždanu barijeru dopuštajući tako da više mikroplastike uđe u mozak, kao i to izaziva li mikroplastika nakon ulaska u mozak mikroupalu koja sprečava mozak da se učinkovito očisti od proteina koji bi mogli pogoršavati neurodegeneraciju.

Zagađenje u hrani

Sada je kanadska studija, čiji su rezultati objavljeni u publikaciji Brain Medicine, identificirala različite prehrambene i druge strategije u svakodnevnom životu koje mogu smanjiti našu izloženost mikro i nanoplastici. Ti mali koraci mogu biti prilično učinkoviti, unatoč toliko raširenoj kontaminaciji mikroplastikom.

• Zamjena flaširane vode onom iz slavine može smanjiti izloženost mikroplastici sa 90.000 mikročestica na 4.000 tijekom godine.

• Procesuirana hrana, plodovi mora i alkoholna pića uobičajeni su prehrambeni izvori mikroplasike. Za primjer, panirani pileći medaljoni (nuggets) mogu sadržavati 30 puta više mikroplastike po gramu od neprerađenih pilećih prsa.

• Izbjegavanjem filtar vrećica za čaj, čijim se namakanjem mogu osloboditi milijarde sićušnih plastičnih čestica, kao i izbjegavanjem plastičnih spremnika za hranu te plastičnih dasaka za rezanje hrane također se može smanjiti izloženost mikroplastici.

• Tu je i konzervirana hrana – nakon što su sudionici jedne studije pet dana svakodnevno jeli konzerviranu hranu, razina bisfenola A (BPA) u urinu skočila im je više od 1000 posto. Poznato je da BPA može naštetiti plodnosti i poremetiti hormonski sustav, zbog toga je na području EU otprije nekoliko mjeseci napokon zabranjen za upotrebu u svim materijalima koji dolaze u kontakt s hranom i pićima (višekratne plastične boce, premazi za limenke, uređaji za distribuciju vode...). U dječjim bočicama i sličnim proizvodima zabranjen je već 15-ak godina.

• Smanjenju izloženosti mikroplastici moglo bi pridonijeti i izbjegavanje zagrijavanja hrane u plastičnim posudama. Zagrijavanje hrane u plastici, osobito u mikrovalnoj pećnici, može osloboditi do 2,11 milijardi mikro i nanočestica plastike po četvornom centimetru u samo tri minute. Stoga bi zamjena plastičnih posuda onima od stakla ili nehrđajućeg čelika bila za preporučiti.

I iz zraka

Plastične mikro i nanočestice raznose se i zrakom. Trenutno se procjenjuje da prosječni odrasli muškarac svake godine udahne više od 62.000 takvih čestica, pa je i udisanje način izlaganja onečišćenju plastikom. Upotreba visokoučinkovitog filtra čestica zraka koji može ukloniti do 99,97 posto čestica u zraku, veličine samo 0,3 mikrometra, moglo bi zaštititi pojedince od udisanja mikroplastike iz zraka u njihovom domu. No, potrebna su dodatna istraživanja koja bi proučila zdravstvene prednosti takvih filtara u sprečavanju izlaganja mikroplastici.

Možemo li se očistiti?

Neki dokazi upućuju na to da je ljudsko tijelo opremljeno određenim mehanizmima za uklanjanje mikroplastike. Primjerice, u jednom je istraživanju 80 posto sudionika imalo mjerljive razine BPA u znoju, što ukazuje na to da bi znojenje moglo olakšati uklanjanje iz tijela BPA i drugih spojeva dobivenih iz plastike.

Unatoč stalnoj izloženosti štetnim utjecajima iz okoliša, tijelo ima mehanizme za čišćenje od plastičnih čestica kroz znoj, urin i izmet, naveli su znanstvenici. Ostaje nejasno koliko učinkovito znojenje smanjuje koncentracije mikroplastike u tijelu, a potrebne su i dodatne studije kako bi se identificirali drugi potencijalni pristupi podržavanju izbacivanja mikroplastike iz tijela.