Zašto nam debljina krade užitak u jelu? Zvuči paradoksalno, ali znanost to potvrđuje

Osobe koje su pretile često konzumiraju velike količine hrane, ali bez pravog užitka u tome. To se ne događa osobama normalne tjelesne mase koje, čak i kad si dopuste malo "junk" hrane, u njoj zaista uživaju. Istraživanje provedeno na miševima i objavljeno u časopisu Nature otkrilo je mogući uzrok te pojave: smanjenje proizvodnje neurotenzina, peptida (to jest fragmenta proteina) aktivnog u mozgu koji u interakciji s dopaminergijskim sustavom blokira osjećaj užitka za koji je zaslužan dopamin.

Navikavanje na "junk" hranu

Suprotno od onoga što bismo mogli pomisliti, "bezvoljno" jedenje u stvari ima takav učinak da nas tjera po navici jesti više, a to pogoduje debljanju. Taj nedostatak užitka, pretpostavljaju autori studije, izazvan je dugotrajnom konzumacijom hiper kalorične hrane. To, prema njihovom mišljenju, izaziva smanjenje koncentracije neurotenzina u specifičnoj regiji mozga koja je povezana s dopaminergijskim sustavom, a on onda blokira proizvodnju dopamina, neuroprijenosnika koji nam prenosi osjećaje ugode i užitka.

- Prehrana bogata mastima mijenja naš mozak, ali mi smo pronašli način da obnovimo tu želju za hiper kaloričnom hranom, što bi (koliko god to paradoksalno zvučalo) zapravo moglo pomoći u održavanju tjelesne težine pod kontrolom - pojašnjava Stephan Lammel, jedan od autora studije.

Eksperiment na miševima

Autori su promatrali ponašanje miševa koji su odrasli na prehrani bogatoj mastima: kad su trebali odabrati između hrane s visokim udjelom masti (preko 60 posto) i "normalne" hrane (4 posto masti) u svojim kavezima, preferirali su masniju hranu te su se stoga debljali. No, kad su izlazili iz kaveza i kad im je omogućen slobodan pristup kaloričnim slatkišima poput čokolade, maslaca od kikirikija ili pekmeza, pokazivali su manje interesa u odnosu na miševe normalne tjelesne težine koji bi odmah pojeli sve te poslastice.

- Uočili smo to paradoksalno smanjenje motivacije za hranu samo kod miševa naviklih na prehranu bogatu mastima - istaknula je Neta Gazit Shimoni, koordinatorica istraživanja.

Važna uloga neurotenzina

Znanstvenici su vidjeli da je, kad bi došlo do stimulacije moždanog sklopa povezanog s proizvodnjom dopamina, želja za hiper kaloričnom hranom kod miševa normalne težine porasla, dok je kod pretilih miševa ostala nepromijenjena. Nakon što su ostali uzrok (manjak neurotenzina), autori studije su pokušali povratiti odgovarajuću razinu peptida tako što su pretile miševe stavili na pravilnu prehranu na dva tjedna. Tada se sve vratilo "u normalu": dopamin je ponovo počeo funkcionirati i miševi su ponovo osjećali užitak u slatkišima.

Umjetnim obnavljanjem razine neurotenzina genetskim pristupom, rezultati su bili još bolji. Osim što su smršavili, miševi su postali i manje anksiozni te im se poboljšala pokretljivost. Sljedeći korak bit će, kako je najavio Lammel, istražiti što utječe na proizvodnju neurotenzina i što se događa nakon njegovog djelovanja, kako bi se mogle razviti nove ciljane terapije za liječenje pretilosti kod ljudi.