Volite li više čvršće i oporije zelene masline ili možda one crne, koje su mekše i okusom blaže? Do razlike u organoleptičkim svojstvima (okus, boja, tekstura...) među maslinama dolazi ne zato što bi bila riječ o njihovim različitim vrstama, nego zbog toga što su ubrane u različitim fazama zrenja – kako masline dozrijevaju tako njihova boja prelazi iz zelene u tamniju, u rasponu od svijetlosmeđe do crne boje.
Ne jedu se svježe
Zelene su masline, prema tome, ubrane prije sazrijevanja, a crne kada su plodovi već sazreli. Ni jedne ni druge ne mogu se zbog snažnog gorkog okusa jesti dok su svježe i neobrađene, pa se moraju odgorčiti, po želji otkoštiti te konzervirati u soli, salamuri ili ulju i octu. Proces obrade također utječe na izgled, okus i teksturu plodova.
Nutritivno bogatstvo
Općenito, zelene su masline čvršće i gorče od crnih, no nutritivno među njima gotovo i nema razlike. Obiluju jednostruko nezasićenim masnim kiselinama i mineralima, poput željeza, bakra, kalcija, kalija, a bogate su i vitaminima E i A, polifenolima i flavonoidima koji djeluju antioksidacijski i protuupalno.
U zelenim maslinama možete uživati grickajući ih samostalno, dodati ih salatama i tjestenini, a nerijetko se pune paprikom, sirom, orasima, češnjakom... Crne masline odlično se uklapaju u sirne i mesne plate, uobičajene su na pizzi, obogaćuju salate i umake za tjesteninu. Vjerojatno su najpopularnije crne masline kalamata, nazvane po istoimenom gradu na Peloponezu, ljubičaste nijanse i složenog, bogatog okusa. I zelene i crne masline mogu biti dio tapenade, poznatog provansalskog namaza od kapara, maslina, fileta inćuna, limunovog soka i drugih sastojaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....