Blagdanski objedi u našim su krajevima prave gozbe, ali gozbe s posljedicama...
 Foto: iStock
Sve ima granice

Svima se dogodi, no ima li smisla bacati hranu?

Od hrane bi trebali živjeti, a ne živjeti za nju. Neka nas ovi blagdani potaknu na umjerenost u jelu i piću. I neka tako bude cijele godine.

Nedavno sam u kafiću čula originalnu pošalicu.

Pričaju dva prijatelja o hrani. "Je mi žena za Badnjak pripremila dobar bakalar.", ponosno će prvi. "Neka ribe. Ja uživam za Božić. Meni je odojak kralj životinja. Lava još nisam probao.", zaključi drugi.

Dobra organizacija

Zadnjih 10-tak dana u godini uhvati ljude neko ludilo kupovanja. Mahnito kupuju, kao da će sutra sve trgovine ključ u bravu. Prošle godine sam, po običaju bila, u svom svijetu, van vremena i prostora, daleko od svih događanja. Kad sam napokon na Badnjak shvatila da mi je u frižideru pustinja, bilo je već prekasno. Na ribarnicu sam došla pred zatvaranje, pa ne da više nije bilo stare ribe, već nije bilo ni fosila. Loš dan mi se nastavio i dolaskom u mesnicu. Nije mi pomoglo ni što sam namignula svom dobrom mesaru Anti, niti što sam pola sata čekajući u redu hipnotizirano gledala juneći mulam i štrakul. Izmakli su mi za dlaku.

Ove sam se godine pravovremeno predbilježila u plavu Antinu tekicu i iskopala pouzdanu vezu za dobru ribu. Sama se sebi divim kako sam se dobro organizirala. Čuda se ponekad ipak dogode.

Cjelojutarnji istovar hrane iz auta mojih susjeda nalikuje istovaru šlepera. Pitam se gdje sve to stane u mali limeni ljubimac. Još mi je iz godine u godinu veća zagonetka čemu robovanje tradiciji i pripremanje sve sile jela. Riba, odojak, francuska salata, sarma, suho meso, sir, domaći kruh, suhi keksi, 100 vrsta torti i kolača, …

Jasno je da se čovjek za blagdane treba proveseliti i pripremiti jela koja se ne jedu svaki dan. No, zar je potrebno pripremati preko svake mjere? I peći kolače do 4 ujutro?

Veselje u obitelji neće kupiti puna trpeza i pokloni, već ljubav, te međusobno, uvažavanje i pomaganje.

Mi smo takvi

Ali kod nas vlada neki bezrazložni kult dobre hrane. Ili se jede ili se priča o hrani ili se o njoj razmišlja. I dok mnogi ljudi nemaju ni kruha, ima li smisla bacati hranu? Evo sam baš jutros vidjela kako susjeda baca slane kiflice. Šteta. Ne sumnjam da su ukusne. Mogla ih je zamrznuti ili nekome pokloniti. Sigurno ima potrebitih ljudi kojima bi domaća poslastica uljepšala blagdane.

Kod mene se baci vrlo malo hrane. Ne sjećam se kada se to zadnji put dogodilo. Čak nam ni od ručka ne ostane za večeru. Ili sam dobra kuharica ili znam pogoditi mjeru ili ukućane držim na dijeti. :) Uistinu, od hrane bi trebali živjeti, a ne živjeti za nju. Neka nas ovi blagdani potaknu na umjerenost u jelu i piću. I neka tako bude cijele godine.

  • 400 g starog kruha
  • 2 do 3 dl mlijeka (zavisno o tvrdoće kruha)
  • 1 jušna žlica ulja
  • 2 jušne žlice kiselog vrhnja
  • 2 jušne žlice vrhnja za kuhanje
  • malo soli

Priprema:

  1. Polovice tankih kriški staroga kruha poredajte na pleh u dva sloja tako da što manje prekrivaju jedne druge. Popecite ih u zagrijanoj pećnici da porumene.
  2. U međuvremenu na vatri zagrijte mlijeko i ulje s malo soli i time prelijte popečeni kruh.
  3. U zdjelici pomiješajte kiselo i vrhnje za kuhanje, te ovu smjesu mjestimično prelijte po kruhu. Poslužiti toplo.

Probajte. Sigurno nećete požaliti.

Linker
28. studeni 2024 09:18