Mnoge žene od adolescentske dobi nose teret koji im nikada nije trebao biti nametnut. Preuzele su odgovornosti u ranoj dobi, bile tu za druge i stavile sebe u drugi plan, što se naziva sindromom najstarije kćeri i opisuje tipične obrasce ponašanja žena koje su kao djeca morale preuzeti roditeljsku odgovornost. Te uloge naučene su rano i često dovode do perfekcionizma, emocionalnog preopterećenja i osjećaja vrijednosti samo kroz izvedbu.
Psihoterapeutkinja Paris Capleton iz Zaklade NHS Cambridgeshire and Peterborough u Velikoj Britaniji opisuje sindrom najstarije kćeri kao rezultat parentifikacije.
- Djeca preuzimaju zadatke koji su zapravo pravo roditelja, često to rade nesvjesno, ali često i iz nužde. Iako to nije medicinski priznata dijagnoza, može ostaviti posljedice na zdravlje i mnoge se žene prepoznaju u njoj, a ako se s tim teško nose, savjetuje se da potraže pomoć - kaže Capleton i ističe da nije odlučujući redoslijed rođenja, već raspodjela obiteljskih uloga, a to se može svjesno promijeniti u odraslom životu.
Kako prepoznati sindrom najstarije kćeri?
Psihoterapeutkinja Capleton za Business Insider identificirala je devet znakova sindroma najstarije kćeri.
1. Rano preuzimanje odgovornosti
Još kao dijete preuzmite zadatke koji su zapravo rezervirani za roditelje, poput kuhanja, brige o braći i sestrama, rješavanja sporova ili pružanja emocionalne podrške roditeljima.
2. Duboki osjećaji krivnje
Ako ne zadovoljavate potrebe drugih, često imate jaku grižnju savjesti, čak i ako biste se zapravo trebali brinuti o sebi.
3. Nemogućnost traženja pomoći
Mnogi oboljeli odrastaju s osjećajem da nitko nije tu za njih. Kao rezultat toga, teško se usuđuju prihvatiti podršku kasnije u životu, pa i onda kada im je dostupna.
4. Doživljava se kao odrasla u ranoj dobi
Ljudi u okolini ih često hvale zbog njihove zrelosti, ne znajući da su morali preuzeti tu ulogu i pritom izgubili djelić svog djetinjstva.
5. Ozbiljnost i nedostatak lakoće življenja
Svakome tko se kao dijete morao nositi s problemima odraslih, kasnije može biti teško jednostavno se otpustiti ili dopustiti si radost.
6. Ugodna ljudima oko sebe
Nečiji osobni identitet definiran je brigom za druge, a vlastite potrebe padaju u drugi plan jer su osobe koje pate od ovog sindroma naučile da ih vole samo kroz izvedbu i brigu.
7. Stalna uloga posrednika
U obiteljskim sukobima te su žene često automatski mirotvorci, ali ta je uloga dugoročno iznimno opterećujuća.
8. Perfekcionizam i potreba za kontrolom
Budući da je u prošlosti sve moralo funkcionirati, nastaju strogi zahtjevi prema sebi. Ako je proces poremećen, to dovodi do stresa, preopterećenja i ostavlja posljedice na fizičko i mentalno zdravlje.
9. Uvjetovana ljubav
Svatko tko je osjetio naklonost samo kroz postignuća kao dijete kasnije u životu može imati problema u odnosima i često će se zateći u razmišljanju da treba napraviti nešto zauzvrat kako bi dobio ljubav.
Tko je posebno pogođen
Prema psihoterapeutkinji Capleton, sindrom najstarije kćeri posebno je čest kod žena iz obitelji s niskim primanjima i u onim sredinama gdje se po pitanju skrbi za obitelj više očekuje od kćeri nego od sinova, što ujedno odražava i društvenu strukturu.
- U kućanstvima s malo resursa, poslovi skrbi često se automatski dodjeljuju najstarijoj djeci i obično djevojčicama. Također, iako žene imaju više profesionalne slobode nego prije, one i dalje preuzimaju većinu kućanskih i obiteljskih poslova u svakodnevnom životu. To se očekivanje prenosi s koljena na koljeno. Tradicionalni uzori imaju posebno snažan učinak u obiteljima u kojima jednakost još nije sama po sebi razumljiva u društvu, navodi pak sociolog Yang Huu.
Psihologinja Julia Rohrer iz Leipziga naglašava da raspodjela uloga u obiteljima uvelike ovisi o ponašanju roditelja.
- Oni odlučuju hoće li njihova najstarija kći preuzeti odgovornost za svoju braću i sestre - na primjer, u brizi o djeci ili u kućanstvu. Nije samo red rođenja, već su roditeljska očekivanja i kulturne norme te koje određuju koliki je teret na plećima djevojčica.
Što pogođene žene mogu učiniti
Važno je prepoznati ove obrasce i svjesno ih razbiti. Evo što savjetuju psihoterapeuti:
1. Postavite granice
Ne morate sve raditi sami. Prepustite zadatke i drugima, vježbajte to raditi jer u početku može biti teško.
2. Prihvatite pomoć
Dopuštanje podrške nije znak slabosti, već važan korak prema brizi o sebi.
3. Ozbiljno shvatite vlastite potrebe
Kad god ste u nedoumici što biste trebali napraviti, postavite si pitanje što je dobro za mene?
4. Potražite stručnu pomoć
Razgovori s psihoterapeutima mogu pomoći u prepoznavanju i promjeni starih obrazaca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....