Razgovarali smo s talijanskim znanstvenikom (96) koji 40 godina nije popio tabletu: Ovo je ipak najvažniji lijek

Silvio Garattini, profesor farmakologije, osnivač i direktor Instituta za farmakološka istraživanja Mario Negri te neumorni znanstvenik nedavno je primio priznanje "Una grande vita" za svoj istraživački rad i doprinos u području onkologije i farmakologije i, unatoč 96 godina na leđima, ne posustaje. I dalje svaki dan odlazi na posao, putuje na kongrese, pješači 5 kilometara dnevno (i to žustrim hodom), piše knjige... Ukratko, Silvio Garattini zaista je prava osoba za razgovor o onome za čime svi čeznemo, a to je dugovječnost te netko od koga možemo naučiti mnogo o tome kako živjeti kvalitetno u visokoj trećoj dobi. Pristao je na razgovor bez oklijevanja i spreman podijeliti svoja razmišljanja i stavove o prehrani, tjelovježbi, lijekovima, druženju i svemu onome što on smatra da je važno želimo li, kao vrsta, produžiti svoj životni vijek i učiniti ga aktivnim, ispunjenim i ugodnim i u duboko poodmaklim godinama. Upravo ta zainteresiranost za ljude, znanost, svijet oko sebe i spremnost na interakciju i suradnju je, kako sam kaže, pola recepta za dugovječnost i dobro zdravlje u starosti.

Održavanje interesa - lijek za svakoga

- Najvažniji lijek koji treba uzimati jest to da se održava velik interes i strast za stvari koje nas zanimaju. Oduvijek sam se bavio istraživanjima i nastavljam to činiti i sada s 96 godina te smatram da je interes za aktivnost kojom se bavite važan element za opće dobro zdravstveno stanje. Naravno, mnogi nisu imali sreću da rade posao koji vole i koji ih uzbuđuje, no onda kad se dođe u mirovinu, treba pronaći nešto što u vama budi strast, interese i hobije koji će držati um otvorenim i koji će doprinijeti održavanju i stvaranju socijalnih kontakata. Na Institutu Mario Negri proveli smo istraživanje u kojem smo 15 godina pratili 2.000 osamdesetogodišnjaka i otkrili smo da je gubitak kognitivne aktivnosti najznačajniji kod onih koji su se zatvorili u sebe. Onda se pomalo gubi pamćenje, kretanje postaje otežano pa se sve češće ostaje u kući i izbjegava odnose s drugima. A to je jako važan rizični faktor - kaže prof. Garattini ističući da treba hodati, kretati se, susretati se s ljudima, odlaziti u kazalište i, ukratko, održavati interese.

Bolesti ne padaju s neba i mnoge od njih se mogu izbjeći

Privatni album

Ako niste prije, počnite se kretati u 80-oj!

Kako kaže naš sugovornik, vjerojatnost da budete dugovječni ovisi o tome kako ste živjeli u prošlosti u smislu zdravih životnih navika.

- Nepušenje, nekonzumiranje alkohola i droga sigurno su vrlo važni aspekti, kao što su to tjelesna aktivnost, raznovrsna i umjerena prehrana, najmanje 7 sati sna svaku noć i što je više moguće društvenih odnosa i kontakata - nabraja prof. Garattini, a upravo o tome je pisao i u svojoj novoj knjizi "Vivere bene", koja je izašla krajem prošle godine i u kojoj je velik naglasak stavio na važnosti tjelesne aktivnosti za dug i kvalitetan život. Prof. Garattini je veliki pobornik teze da ne postoji dob u kojoj se netko mora pomiriti sa starošću i prestati provoditi redovitu tjelesnu aktivnost ili odbijati započeti s njom u toj dobi ako to prije nije prakticirao.

- Nikada nije kasno, i s 80 godina može se početi hodati, i to nešto bržim korakom. Sve je bolje od nekretanja - ističe napominjući da, iako je tjelesna aktivnost, izuzetno važna, treba paziti da se ne pretjeruje ako osoba nije u formi te u starijoj dobi izbjegavati sportove u kojima je velika mogućnost ozljeđivanja, poput skijanja, kontaktnih sportova i slično.

Treba se malo uspuhati

- Idealna količina tjelesne aktivnosti je između 150 i 300 minuta tjedno. Više od toga ne donosi nikakve dodatne prednosti - tvrdi prof. Garattini te ističe kako je tjelesna aktivnost vrlo važna i za moždanu cirkulaciju te za održavanje dobre oksigenacije i odgovarajućeg dotoka hranjivih tvari u mozak, a može poboljšati i socijalizaciju ako se provodi u grupi jer trčeći zajedno, ljudi razgovaraju i tako aktiviraju mozak i imaju sve dobrobiti socijalnih interakcija. Osim toga, nedavna su istraživanja, kaže, pokazala da tjelesna aktivnost povećava broj neurona u hipotalamusu. No, nije dovoljno bilo kakvo kretanje, tvrdi, već ono koje će nas malo umoriti i zadihati.

- Od ključnog je značenja aerobni učinak, što znači da se puls i disanje moraju malo ubrzati. Šetanje dok se razgledavaju izlozi, odnosno hodanje bez određenog napora ne može se smatrati tjelovježbom - kaže prof. Garattini koji je i sam veliki pobornik hodanja, ali onog žustrog koji stvara aerobni učinak i omogućava mu da ostane u formi u svojoj poznoj dobi. Takvim brzim hodom svaki dan prijeđe 5 kilometara i tek onda nastavlja s ostalim dnevnim obavezama.

Što raznolikije, to bolje

Naravno, nije dovoljno biti fizički aktivan, prehrana ima ogroman utjecaj na zdravlje. O tome se danas mnogo govori i piše, no lako se izgubiti između tolikih savjeta o tome što i kako jesti, u koje doba dana da, a kada ne, treba li izbjegavati ugljikohidrate i navaliti na proteine... No, stvar je zapravo vrlo jednostavna, smatra naš sugovornik.

- Što se tiče prehrane, mediteranska prehrana je temelj: obilje voća i povrća, te riža ili tjestenina i integralni kruh kako bi se osigurao dovoljan unos šećera, te u mnogo manjoj mjeri riba, jaja i sir. Crveno meso treba konzumirati u vrlo malim količinama jer predstavlja faktor rizika za tumor debelog crijeva i potiče lučenje tvari koje oštećuju srce. Prehrana mora biti raznovrsna i umjerena. Raznovrsna znači da treba jesti pomalo od svega kako bismo dobili sve mikro i makronutrijente koji su nam potrebni. Osim toga, danas je hrana zagađena pa nam širi spektar namirnica koje konzumiramo omogućava da izbjegnemo akumuliranje štetne tvari prisutne u određenoj namirnici, do čega bi došlo kad bi uvijek ista namirnica prevladavala jelovnikom - pojašnjava prof. Garattini.

Životne navike imaju veću ulogu na očekivani životni vijek od genetike

Privatni album

Ustani od stola gladan

Unatoč raznim teorijama o tome u koje doba dana ili u kojim vremenskim okvirima u danu treba ili ne treba jesti, vrijeme u danu kada jedemo nije uopće važno, smatra naš sugovornik, već je ključno koliko jedemo.

- Jesti malo je jako važan faktor dugovječnosti, kao što su govorili naši preci "Treba ustati od stola kad si još gladan". Naravno, što znači to "malo" ovisi o aktivnosti osobe tijekom dana pa će tako to "malo" biti različito za, primjerice, vrtlara i za zaposlenika u uredu. Zato je najbolje držati se toga da prestanemo s jelom, ne kad osjetimo da smo posve siti, već dok još osjećamo malu glad. U svakom slučaju, postoje brojni podaci u znanstvenoj literaturi koji ukazuju na povezanost između dugovječnosti i smanjenog kalorijskog unosa. Istraživanja su pokazala da smanjenje unosa hrane za 30 posto donosi za 20 posto duži život - ističe prof. Garattini kojeg smo pitali i kakav je njegov stav o intervalnom postu, koji se danas često preporučuje kao metoda održavanja zdravlja (i forme). No, on je po tom pitanju vrlo jasan i smatra da od njega nema nikakve koristi.

- Istraživanja su pokazala da nije bilo razlike između osoba koje su jele slobodno u bilo koje doba dana i onih koje su radile velike razmake od 10 ili 12 sati između obroka. Ono što je važno je jesti malo. Možete jesti i pet ili šest puta u danu i pojesti manje nego u jednom malom vremenskom okviru u danu, važan je ukupan unos hrane - smatra.

Šećer je dobrodošao

No, hrana znači i užitak, druženje, a često i utjehu. Zanimalo nas je kako on odolijeva kad je pred njim njegovo omiljeno jelo, ukusan desert ili možda kad je nervozan jer je upravo ta snaga volje veli problem za mnoge kad je riječ o prekomjernom unosu hrane.

- Želudac se s vremenom prilagodi tome da ne prima više od određene količine hrane u istom obroku. Ja sam živio u ratno vrijeme, kad smo dobivali 100 grama kruha dnevno i samo određenu, manju količinu mesa tjedno. Ja sam takvu naviku jedenja zadržao, no danas je i znanstveno dokazano da je smanjen kalorijski unos jedan od faktora dugovječnosti. Važno je samo naviknuti organizam na određeni način prehrane, odnosno na smanjen unos kalorija, bilo da jedete jednom ili pet puta dnevno - savjetuje prof. Garattini koji je upravo s takvim skromnim jelovnikom u dobrom zdravlju i formi dočekao 96. godinu.

Ujutro ponekad pojede dva keksa, no češće pije samo kavu, i to obavezno sa šećerom, da ne biste mislili da ga izbjegava. Ručak preskače, popije samo svježe iscijeđeni sok od naranče ili pojede neku voćku, a za večeru jede predjelo, glavno jelo i desert koji ama baš nikada ne preskače. Kad je već savjet da jedemo malo, utješno je znati da ne moramo bježati od šećera kao vrag od tamjana, već si možemo svakodnevno priuštiti neki slatki zalogaj.

- Nije istina da trebamo po svaku cijenu izbjegavati šećer. Šećer nam je potreban, mozak treba 90 grama dnevno. Ipak, ne smijemo zaboraviti da šećer unosimo i kroz kruh, tjesteninu i rižu pa tome treba onda prilagoditi količinu i vrstu deserta - kaže prof. Garattini koji stalno podsjeća na ključnu stvar, a to je "jesti malo".

- Nakon večere ustajem od stola još uvijek malo gladan. Ničega se ne lišavam jer jesti malo brzo postane navika pa, kad jedem u restoranu, gotovo nikada ne uspijem pojesti sve što dobijem u tanjuru - govori nam.

Navike više produžuju život za više od 5 godina

Vitalni 96-godišnji znanstvenik tijekom godina je mnogo puta isticao da dugovječnost ne ovisi samo o genetici.

- Brojne su studije dokazale da genetika ima svoj utjecaj, ali da ga način života osobe može modificirati. Istraživanje objavljeno u časopisu BMJ Evidence – Based Medicine, u koje je bilo uključeno više od 350 tisuća osoba, pokazalo je da životne navike imaju veću ulogu na očekivani životni vijek od genetike. Ispitanici s nezdravim navikama imali su rizik za prijevremenu smrt (prije 75. godine) 78 posto veći od onih sa zdravim životnim navikama, dok je genetika samo za 21 posto povećala rizik za prijevremenu smrt. No, ta je studija dala još jedan važan rezultat: kad osoba s nepovoljnim genetskim nasljeđem usvoji i provodi zdrave životne navike, njezin se rizik smanjuje za 54 posto, što znači 5,2 godine duži život - pojašnjava prof. Garattini dodajući da, nažalost, svi dobro znamo što bismo trebali raditi i koje su to zdrave životne navike, ali to teško provodimo u djelo iako bi nam to moglo produžiti život za nekoliko godina. Mnogo ovisi, kaže o zdravstvenoj edukaciji u obitelji i u školama.

- Bio bi dovoljan jedan sat tjedno u svakom razredu, koji bi vodile stručne osobe, da se naše navike s vremenom promijene te da se tako produži dio života u kojem smo zdravi i u formi - smatra.

Oprezno s lijekovima

Jedna od stvari na koju prof. Garattini često upozorava jest prekomjerna upotreba lijekova koja također narušava kvalitetu života, a nerijetko ga i skraćuje.

- Tržište uvijek za cilj ima širenje, a to vrijedi i za tržište lijekova kojem je u interesu stalni rast. Lijekovi su važni, ali treba ih uzimati samo kad su zaista neophodni. Treba ih uzimati što manje jer jako malo znamo o interakcijama lijekova kad se koriste više od dva lijeka istodobno, što je čest slučaj s osobama starije životne dobi koje nerijetko uzimaju i desetak lijekova dnevno - kaže naš sugovornik, stručnjak farmakologije, koji sam nije popio niti jedan antibiotik već 40 godina. Uzima samo lijek za razrjeđivanje krvi otkad mu je dijagnosticirana aritmija. I medicina je kao takva postala jedno veliko tržište kojem je u interesu medicinalizirati cijelo društvo, kaže, dok je prevencija pala u drugi plan, a upravo bi ona trebala biti u središtu pažnje.

- Provođenje prevencije, a to svakako uključuje i zdrav način života, je naša dužnost i zbog solidarnosti i brige za druge. Kao što je to i s cijepljenjem jer, kad se cijepimo, činimo dobro, ne samo za sebe, već i za druge oko sebe. Usvajanje zdravih navika tako, osim za nas same, ima pozitivne učinke i za druge. Ako smo mi dobro, naše obitelji ne pate - kaže prof. Garattini.

Ne prekidajte odnose

Stres je poznat kao veliki "skratitelj" života pa se, s obzirom na njegov dug život u kojem je sigurno bilo mnogo teških, tragičnih i stresnih situacija, nameće pitanje kako se s njima nosio.

- Stres je sasvim sigurno jako važan faktor rizika, no u većini slučajeva najbolji način da se borimo protiv njega jest da ga ne prihvatimo bez temeljitog razmišljanja o situaciji koja ga je izazvala. Život se nastavlja tragičnim situacijama unatoč. Treba svu svoju pažnju i interes usmjeriti na naše aktivnosti, a ponajviše na brigu o drugima jer to odvraća od teških i depresivnih misli - savjetuje.

Budućnost ovisi o nama

Zanimalo nas je i kako prof. Garattini vidi očekivani životni vijek u budućnosti. Misli li da će se još više produžiti ili će se, nastavimo li s neodgovornim načinom života, početi skraćivati.

- Bude li prevladalo provođenje zdravih životnih navika, doći će do produženja "zdravog" života. Bolesti ne padaju s neba i mnoge od njih se mogu izbjeći. Mnoge kronične bolesti posljedica su loših životnih navika. U Italiji imamo 4 i pol milijuna dijabetičara koji imaju probleme s vidom i bubrezima, kao i kardiovaskularne probleme, a sve se to moglo izbjeći. Kao što bi se moglo izbjeći i 40 posto tumora, no unatoč tome u Italiji od njih svake godine umire 180 tisuća ljudi. Jako puno ovisi o nama samima! - ističe prof. Garattini koji je svoju životnu filozofiju sažeo riječima "Važno je održavati ravnotežu između spoznaje da život može završiti sutra, no istodobno dok god živimo raditi na tome da imamo bolju budućnost".