Nama možete prešutjeti, no budite iskreni prema sebi - plašite li se ljubavi, intimnosti i vezivanja u partnerskim odnosima?
 Foto: Shutterstock
Pričajmo o tome

'Skakanje' iz veze u vezu ima dublje razloge no što mislite

Većina nas želi pronaći ljubavnog partnera. Ipak, u dosta se slučajeva pri tome javlja strah od emocionalnog vezivanja koji otežava uspostavu bliskog odnosa. Zaljubljivanje u tom slučaju ne donosi isključivo uzbuđenje i osjećaj ispunjenosti, već se u određenoj mjeri javlja i tjeskoba te strah od odbijanja i potencijalnog gubitka.

Ljubav prema drugoj osobi sa sobom neizostavno donosi rizik povrijeđenosti, odnosno situacije da osoba u toj vezi bude ostavljena u trenutku kada joj je podrška partnera možda i najpotrebnija. Iskustvo istinske povezanosti i predaje sebe drugome je nalik na skakanje u zrak sa zatvorenim očima i nadom da će nas netko na kraju skoka uhvatiti. Ljudi koji su takvu povredu tijekom odrastanja iskusili od svojih najbližih ili su je doživjeli od strane sada bivših partnera, potpuno predavanje u odnosu s drugom osobom doživljavaju poput ludosti koju si ne mogu dozvoliti.

Strah od vezivanja i prepuštanja u odnos je emocionalni problem i nije do toga da oni koji se s njim bore ne osjećaju želju za ljubavlju. Čak štoviše, takve osobe često žude za njom više nego itko drugi, ali istodobno, negdje duboko u sebi, ne vjeruju da je zaslužuju. U konačnici, zbog straha od moguće povrede, izbjegavaju odnose ili bježe iz njih.

Često kao alternativu biraju površne veze u koje se emocionalno ne ulažu te često mijenjaju partnere. Čim osjete i najmanju naznaku da dolazi do dubljeg povezivanja, taj odnos prekidaju. Nerijetko nalaze partnere koji su dovoljno daleko od njih, u drugim gradovima ili državama, kako bi se mogli osjećati sigurnije i manje ranjivo. Skloni su seksualnim avanturama, a nerijetko se bore s problemima vezano uz seksualno funkcioniranje (od toga da u seksualnom odnosu ne doživljavaju puni užitak pa sve do izostanka orgazma).

Vezati se za drugu osobu znači otvoriti se, dozvoliti joj da nam priđe i omogućiti joj pogled u naš svijet, a što sa sobom neminovno donosi rizik i strah od novih povreda.

Strah od bliskosti je strah od dijeljenja dubokog odnosa s partnerom

Strah od intimnosti i vezivanja može biti potaknut i pozitivnim emocijama ili bliskošću, a bivanje s partnerom koji nam ukazuje ljubav i daje sigurnost može dovesti do dubokih strahova od intimnosti i konačnog bijega iz nje. Takav strah je često nesvjesni proces koji često i značajno utječe na sposobnost pojedinca da stvori ili održava bliske odnose. On se ne pojavljuje isključivo u romantično-intimnim odnosima, već i u platonskim ili obiteljskim vezama.

Zbog nesvjesnog straha od intimnosti i vezivanja ljudi namjerno odbacuju ljubav ili brigu druge osobe. Počnu reagirati burno, tražeći izgovore zašto neki odnos nije dobar ili krenu tražiti mane svojeg partnera. To često dovede do prijevremenog kraja veze, odnosno do njenog prekida prije nego je uopće imala priliku započeti, odnosno prije nego se duboka razina intimnosti imala vremena oblikovati.

Problem je u tome što se pozitivan način na koji ih njihov partner doživljava često sukobljava s negativnim načinom na koji oni vide same sebe. Ta negativna temeljna uvjerenja temelje se na dubokim osjećajima koje su stekli tijekom ranog djetinjstva - kako su loše osobe, kako ne zaslužuju ljubav ili da su na neki način manjkavi. Iako su ti stavovi o sebi bolni ili neugodni, istovremeno su jako dobro poznati i osobe su na njih zapravo navikle.

Nakon što smo povrijeđeni u našim najranijim vezama bojimo se ponovnih povreda

Strah od intimnosti može se razviti iz više različitih razloga, ali za brojne ljude on svoje korijene vuče iz djetinjstvu i proizlazi iz odnosa između djeteta i primarnih skrbnika (roditelji, odgajatelji). Kada kao djeca doživimo odbijanje ili emocionalnu bol, učimo da se ne oslanjamo na druge i razvijamo mehanizme za preživljavanje.

Ako nam potrebe nisu bile zadovoljene ili smo se osjećali kao da nas nitko ne vidi ili nas pogrešno shvaća kada smo bili djeca, teško se u odrasloj dobi možemo uvjeriti da nas druga osoba može doista voljeti i vrednovati.

Negativni osjećaji koje smo razvili u svojim formativnim godinama duboko su se ugradili u našu predodžbu o sebi. Stoga, kada nas netko voli i pozitivno reagira prema nama, doživljavamo unutarnji sukob.

Raste nam sumnja i nepovjerenje budući da s jedne strane trebamo povjerovati drugoj osobi da vrijedimo, a s druge strane nas koče naše ukorijenjene negativne predodžbe o sebi.

Ako odrastamo u nesigurnosti, rezultat toga je da kasnije, kao odrasla osoba, nemamo "siguran način" za vezivanje. Umjesto toga patimo od "tjeskobne vezanosti", što znači da nam intimnost uzrokuje anksioznost koja dovodi do uzoraka odbijanja partnera i povlačenja iz odnosa.

U životu i u ljudskim odnosima ne postoje apsolutna jamstva

Jedno od osnovnih sredstava za borbu protiv straha od intimnosti i vezivanja je spremnost da prihvatimo nesigurnost. Nema apsolutnih jamstava i sigurnosti u životu ili u ljudskim odnosima. Svaka veza s drugom osobom je kockanje i sadrži komponentu nepredvidljivosti.

Kako biste se mogli uspješno boriti od straha od intimnosti ponajprije morate biti sigurni u sebe. Ukoliko uistinu znate sebe te prihvaćate svoju vrijednost i sebe kao osobu, tada znate da odbacivanje ni u kojem slučaju ne predstavlja "kraj svijeta". Imate svaku mogućnost da se uspješno nosite s napuštanjem od strane partnera ukoliko do njega dođe iz bilo kojeg razloga.

Psihoterapija je velika pomoć u takvim situacijama, budući da pruža priliku za istraživanje prošlih odnosa i iskustava iz ranog djetinjstva te osigurava prostor za ispitivanje strahova. Kroz rad na sebi uči se da se ljubavi ne treba bojati i da ju treba pustiti da postane dio naših života. Uči se prepoznati unutarnje strahove na temelju prepoznavanja strategija izbjegavanja kojima sabotiramo naše mogućnosti da ostvarimo dubok, intiman odnos. Uči se da, s jedne strane, možemo biti otvoreni i ranjivi u odnosu, ali i da možemo i moramo preživjeti ukoliko dođe do napuštanja i boli koju ono izaziva.

Tražite drugo mišljenje, novu perspektivu, a ne znate kako i od kuda krenuti?

Javite mi se.

Ivanka

Linker
24. studeni 2024 22:08