Tko redovno jede ove sočne bobice mogao bi imati čvršće i zdravije mišiće, a to bi moglo posebno vrijediti za žene

Učinak grožđa nadilazi naše prehrambene potrebe i poznato je da nam te sočne bobice pozitivno utječu na zdravlje srca, bubrega, očiju, probavnog sustava itd. No, dugotrajna konzumacija grožđa značajno utječe i na zdravlje mišića, a dobrobiti su zamjetne za oba spola, pokazuje nova studija Sveučilišta Western New England (WNE) objavljena u publikaciji Foods. Njena otkrića sugeriraju da prehrana koja sadrži ovo voće može modificirati ekspresiju gena u mišićima, što bi moglo voditi i prema novim prehrambenim strategijama za održavanje mase i funkcije mišića.

Očuvanje mišićne mase

Znanstvenici su radili s miševima koji su dobivali dvije porcije grožđa dnevno, a učinak na gene bio je izraženiji kod ženki, što znači da su se karakteristike njihovih i mužjačkih mišića približile na metaboličkoj razini. Osim toga, ekspresija gena povezanih s nemasnom mišićnom masom bila je povišena, a ekspresija onih povezanih s degeneracijom mišića smanjena, što ukazuje na poboljšanu funkciju mišića.

Oko deset do 16 posto starijih osoba doživljava sarkopeniju ili gubitak mišićne mase povezan sa starenjem, pa se znanstvenici nadaju da će se njihovo otkriće moći iskoristiti u prevenciji tog stanja. Naglašavaju kako nutrigenomski (interakcija prehrane i gena) pristup, poput redovite konzumacije grožđa, može nadopuniti tradicionalne strategije održavanja mišića kao što su tjelovježba i visokoproteinska prehrana.

Na genetskoj razini

- Studija pruža uvjerljive dokaze da grožđe ima potencijal poboljšati zdravlje mišića na genetskoj razini. Bogato je fitokemikalijama i pokazuje svojstva prevencije bolesti kroz nutrigenomske mehanizme, a ne izravne kemijske interakcije. S obzirom na njegovu sigurnost i široku dostupnost, bit će uzbudljivo istražiti koliko se brzo te promjene mogu uočiti u ispitivanjima na ljudima. Ovdje smo otkrili da su se mišići jedinki muškog i ženskog spola, koji se inače znatno razlikuju, na dijeti s grožđem uvelike približili jednom fenotipu (skup vidljivih osobina organizma), a to smo vidjeli na temelju informacija koje smo dešifrirali iz ekspresije više od 20.000 gena. DNK pojedine vrste, a to uključuje i ljude, ne razlikuje se puno od jedinke do jedinke, nego je glavni čimbenik po kojem se međusobno razlikujemo – primjerice, po boji očiju, kose i slično - uvelike vođen upravo fenotipom, odnosno ekspresijom DNK – objasnio je John Pezzuto, profesor farmacije i jedan od autora studije.