Ljubitelji Disneyevih crtića vjerojatno se sjećaju scene u klasiku iz 1961., filmu "101 Dalmatinac", u kojem dalmatinac Pongo sjedi pored prozora promatrajući druge pse i njihove vlasnike kako prolaze. Svaki pas koji prolazi izgleda zastrašujuće slično svom vlasniku.
Psi koji nalikuju svojim vlasnicima, ljudima, bili su predmetom nekolicine studija. U jednoj studiji, objavljenoj 2015., pokazalo se da su žene s dugom kosom sklonije odabrati pse s dugim ušima koje, poput kose, padaju uz lice, te da žene s kratkim frizurama preferiraju pse s kratkim i podignutim ušima. Stručnjaci kažu da je taj psihološki fenomen posljedica činjenice da mi ljudi preferiramo ljubimce, ljude, pa čak i predmete koji su poput našeg odraza, Na kraju krajeva, svakodnevno smo izloženi svojim vlastitim odrazima u ogledalima. Odaberemo li psa koji odgovara onome kako mi sami vidimo sebe, to može biti utješno i umirujuće jer nam se osobine psa čine bliskim i poznatim.
Osjećaj bliskosti
- Ako se nađete u azilu za pse i želite odabrati jednog ljubimca za sebe, to ne znači nužno da ćete provesti mnogo vremena doslovno pokušavajući shvatiti koji pas ima osobine sliče vama. To je više neki opći osjećaj, a kad imate takav opći osjećaj, onda morate shvatiti što ga izaziva. Jedna od stvari koje izazivaju taj osjećaj jest da je nešto poželjno, da osjećamo neku bliskost prema tome - pojašnjava Art Markman, kognitivni znanstvenik sa Sveučilišta Texas u Austinu. Dodaje da ima mnogo načina na koje nešto ili nekoga možete početi osjećati bliskim, a jedan od načina je da ste možda imali upravo takvog psa u djetinjstvu.
- Druga stvar koja može izazvati osjećaj bliskosti jest to da vam se taj netko čini poznat, kao netko koga ste već prije vidjeli, recimo kao vi sami - kaže Markman.
Bljesak prepoznavanja
- Pas može imati bujnu i gustu dlaku, nalik na vašu kosu ili isti zbunjen izraz lica poput vas. Što god to bilo, to je nešto što prepoznajete. Taj bljesak prepoznavanja pruža vam osjećaj da je to netko s kim ste na istoj valnoj dužini. A to onda povećava vjerojatnost da ćete odabrati životinju a da uopće niste ni svjesni da ste je odabrali dijelom i zbog toga što vam nalikuje – pojašnjava Markman.
U drugoj studiji, objavljenoj 2004., ispitanicima je ponuđeno da pogledaju slike 45 pasa i njihovih vlasnika koji su bili snimljeni odvojeno. Uspjeli su spojiti pse s njihovim vlasnicima samo na temelju tih slika.
- Naša je studija pokazala da su ljudi uspjeli spojiti slike čistokrvnih pasa sa slikama njihovih vlasnika u mnogo većoj stopi nego što bi to bila puka slučajnost. No, to je funkcioniralo samo u slučaju kad su psi bili čistokrvni. Smatramo da je razlog to što su čistokrvni psi predvidivi što se tiče izgleda i temperamenta. To ljudima omogućava da odaberu psa koji im najbolje odgovara po izgledu, osobnosti i razini aktivnosti – rekao je autor studije, profesor psihologije Michael Roy. Pojasnio je i to da sličnost između psa i vlasnika može biti na fizičkoj razini, kada slično izgledaju, ili na općoj razini, kada se može reći da netko izgleda kao tip osobe koja bi odabrala baš taj tip psa.
- Na primjer, vjerojatno ćete spojiti nekoga tko izgleda otvoren, društven i kao da voli biti u prirodi prije s Labradorom nego s Chihuahuom.
Utjecaj "efekta samog izlaganja"
Neki stručnjaci kažu da je to primjer "efekta samog izlaganja (eng. mere-exposure effect), psihološke pojave kad nam se nešto počne sviđati samo zato što se s tim relativno često susrećemo, što se javlja kod reklama, u međuljudskim odnosima ili, eto, u slučaju kad odabiremo ljubimca. Jedan primjer toga uključuje ljude koji će vjerojatnije uživati u nekoj pjesmi ako su sličnu muziku slušali i prije.
- Razmišljajte o tome ovako: kad idete na rock koncert, tijekom nastupa bend počne svirati pjesmu koju je u posljednje vrijeme često bila na radiju i publika "poludi". Publika ne luduje zato što je to objektivno najbolja pjesma te grupe, već zato što im je najpoznatija pjesma – pojašnjava Markman.
Još jedna studija, objavljena 2014., otkrila je da su promatrači uspjeli spojiti vlasnike automobila sa snimkom prednje strane njihovog vozila zato što su si nalikovali. Čak i kad je riječ o potrošnoj robi, ljudi su skloni biti privučeni onome čemu su češće bili izloženi.
- Što češće nešto vidimo i čujemo, to više smo skloniji tome da nam se to sviđa. To ne mora nužno objasniti zašto vam se možda sviđa određeni pas, ali može objasniti trendove među vlasnicima pasa. Ako većina ljudi oko vas ima labradore, to što vam se oni sviđaju možda je posljedica toga što ste ih često viđali, a samim time se povećavaju i šanse da ćete i vi nabaviti upravo labradora – pojasnio je prof. Roy.
Intuitivna odluka
Inače, znanstvenici kažu da je ta pojava sličnosti između vlasnika i pasa prisutna samo kad netko bira psa sebi za društvo i kućnog ljubimca, ali ne i kad bira psa zbog posla, primjerice kad se bira policijski pas ili pas za farmu. Moguće je da je tako zato što je u proces odabira "poslovnog" psa uloženo puno više vremena i istraživanja.
- Čini se kao da iza načina na koji razmišljamo stoje dva različita sistema. Jedan od njih je brz, nešto poput sustava intuitivne procjene, a drugi je sporiji i puno promišljeniji. Efekti, poput efekta samog izlaganja utječu na odluke koje donosite putem tog brzog i intuitivnijeg sistema. Kad si dopustite da budete sporiji promišljeniji, da stvarno zapišete sve dobre i loše strane neke odluke, pa čak i da se oslonite na neko stručno mišljenje, imat ćete manje utjecaja faktora kao što je "efekt samog izlaganja" – pojašnjava Markman.
Magarac i krava ne idu zajedno
U nekim slučajevima, takva intuitivna privlačnost prema onome što osjećamo poznatim ili što nam nalikuje može se dogoditi, ne samo kad biramo ljubimca, već i kad biramo ljudsko društvo ili partnera – kaže prof. Klause Jaffe, znanstvenik sa Sveučilišta Simon Bolivar u Venezueli. On je istraživao kako ljudi biraju pse na temelju pojave koja se naziva asortativno parenje, koja je prethodno bila proučavana među različitim vrstama pa čak i među biljkama. Čini se da su principi koji upravljaju tom pojavom isti bilo da se primjenjuju na međuljudske odnose ili na odnose između životinja i ljudi. Sličnost i bliskost imaju ključnu ulogu.
- Kako bi seksualni organizmi bili uspješni, moraju odabrati partnera koji im na neki način nalikuje. Ako se magarac pokuša pariti s kravom, neće se ništa dogoditi. Jednako tako, privlačimo partnere koji odražavaju neke naše osobine i to neovisno o nečijoj rasi, boji kože ili seksualnoj orijentaciji. Sličnosti među partnerima idu dalje od pukog izgleda, to mogu biti slična iskustva, manire, obrazovanje, ukus u modi ili čak sličnost svakodnevnih navika - objašnjava Jaffe.
U tome nema ništa loše
Prema mišljenju znanstvenika, neovisno o tipu i složenosti odnosa, čini se da je teorija uvijek jednako primjenjiva.
- Veza koju otkrivamo između psa i vlasnika je poput bilo koje druge veze. Najbolji indikator dugotrajnog prijateljstva ili romantične veze je sličnost. Okružujemo se ljudima koji su nam na neki način slični –-kaže prof. Roy.
Stoga, kad trebamo odlučiti kojeg ćemo psa odabrati, ne smijemo brinuti niti si stvarati stres oko uloge koju bi u tome mogao imati efekt samog izlaganja ili neke druge psihološke pojave.
- Ako je vaša odluka dijelom vođena time što vam se pas čini bliskim i poznatim, a to se dogodilo zato što možda malo nalikuje vama, to nije loša stvar. Mislim da ljudima ne treba biti neugodno što je to na neki način utjecalo na njihovu odluku – zaključuje Markman uz poruku da, ako ćete zbog toga još više voljeti svog ljubimca, samo naprijed!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....