Trač je uvijek na zlu glasu, vjerojatno i s dobrim razlogom. Ipak, pričanje o osobama koje nisu prisutne može imati i pozitivne učinke: učvrstiti prijateljstva i ojačati timski duh, opustiti i zabaviti. Naravno, samo pod određenim uvjetima, tvrde stručnjaci. Simbol svih tračeva i tračera je aparat za kavu. To je mjesto na kojem se borimo protiv monotonije ili pritiska radnog dana i radnih obaveza, ali i mjesto na kojem je lako popustiti iskušenju da se priča o onima koji nisu prisutni, uz spušten glas gotovo do šapta i plastičnu čašicu u ruci. No, to ne znači da trač nije raširen i u bezbrojnim drugim situacijama i mjestima.
Trač kao moćno oružje
Informacije koje se razmjenjuju u tračanju često su nevažne, ali ton onog koji govori ostaje značajan i ima neku težinu, a pogled onoga tko sluša je najčešće začuđen. To je sve dio društvene igre zvane ogovaranje, u kojoj svi vole sudjelovati, barem povremeno. Pravila su vrlo jednostavna, ali ipak ih treba imati na umu jer jezik je, to svi znamo, moćno oružje koje može nanijeti veliku bol. Bullying, izoliranje, sijanje zle krvi i uništavanje nečije reputacije su vrlo ružna i teška zlodjela kojih bi se svi uključeni trebali sramiti.
Kada je koristan
- Ako ogovaranje shvatimo doslovno, prema definiciji, kao "indiskretno i zlonamjerno komentiranje nekoga", onda pozitivnih i korisnih strana ne može biti. No, definiciju možemo proširiti tako da se uzmu u obzir i govorkanja koja se događaju bez želje da se nekome nanese šteta, da ga se povrijedi ili isključi, ali s ciljem da se prenesu informacije. Da. Možda čak i pomalo zlobne, pikantne ili sočne, ali točne i u skladu s istinom, dakle neškodljive ili čak i beskorisne - pojašnjava dr. Ilaria Consolo, psihoterapeutkinja i dopredsjednica Talijanskog instituta za znanstvenu seksologiju u Rimu.
Može li imati dobrobiti
Jedna studija, provedena na Odjelu za znanosti živčanog sustava i ponašanja pri Sveučilištu Pavia, pokazala je da, dok ogovaramo, u našem tijelu raste razina oksitocina, hormona povezanog s dobrim raspoloženjem i ljubavlju, a smanjuje se razina hormona stresa kortizola.
- "Dobro odrađeno" ogovaranje zadovoljava potrebu za bijegom i suočavanjem, potiče znatiželju, djeluje opuštajuće te u nama izaziva osjećaj bliskosti i zajedništva s osobom s kojom brbljamo – tvrdi dr. Consolo dodajući da pozitivan učinak može biti naročito snažan u poslovnoj sferi.
Uredski trač kao sredstvo povezivanja?
- Čuveni uredski tračevi po hodnicima pomažu zaposlenicima da se povežu i budu poput ekipe, da izgrade čvrstu mrežu odnosa, da razmjene informacije koje su provjerene i o onima kojih nema te, naročito za one novopristigle, da shvate kako stoje stvari u firmi, koja su nepisana pravila koja reguliraju suživot na radnom mjestu, poput toga da je kolegica za susjednim stolom jako osjetljiva ili da šef ne voli da ga se ometa nakon ručka – opisuje psihoterapeutkinja. To su sve pozitivne strane, ali samo pod uvjetom da ogovaranja nisu u znaku zlobe i zločestoće.
Evolucijska uloga
Zbog nesigurnosti, kako bi se privukla pažnja drugih, kako bi se netko osjećao superiorniji...
- Postoje osobe koje imaju naviku ogovarati s namjerom da nekome naškode. To je stvar karaktera, ali i ambijenta u kojem su odrasli i u koji su uronjeni. Srećom, postoji i mnogo empatičnih osoba koje nikada ne popuštaju zovu zlobnih i zlonamjernih tračeva. Tako je od kad je svijeta - kaže dr. Consolo. Pojašnjava da je ogovaranje univerzalna i drevna pojava, s jasnom evolucijskom funkcijom koja uvijek jača povezanost grupe. Neki čak smatraju da se porijeklo ogovaranja podudara s razvojem jezika. A neki idu i dalje od toga. Evolucijski psiholog Robin Dunbar ima teoriju prema kojoj se ogovaranje razvilo kao zamjena za "grooming", to jest uzajamno trebljenje buha među primatima, što je također bio koristan socijalni ritual za učvršćivanje saveza te prijateljskih i ljubavnih odnosa.
Nije istina da žene tračaju više
Na ogovaranje, shvaćeno kao razgovor o odsutnoj osobi, o kojoj se ne mora nužno govoriti loše, trošimo u prosjeku 52 minute dnevno. I svi uživaju u traču, neovisno o dobi i spolu. To je pokazala studija objavljena u časopisu Social Psychological and Personality Science.
- Vjerovanje prema kojem žene "po svojoj prirodi" više tračaju od muškaraca samo je jedan od brojnih stereotipa i mitova koje treba razbiti. Točno je da je povijesno gledano, za žene koje su bile prisiljene ostati kod kuće, bez alternative i moći, dok su supruzi odlazili na posao, bilo itekako važno imati podršku susjeda i prijateljica s kojima su mogle razmjenjivati informacije - pojašnjava dr. Consolo. No, ističe, narav i karakter s tim nemaju nikakve veze. To je bila, a u mnogim slučajevima i ostala do danas, nužnost.
Zašto volimo slušati o dogodovštinama iz života celebritija
To, pak, nema nikakve veze s nužnošću, već s čistim užitkom. Tračevi u žutim časopisima ili na žutim web stranicama su vrlo raširena strast (iako mnogi to nikada neće priznati).
- Čitanje o dogodovštinama slavnih osoba, od novih do propalih ljubavi ili egzistencijalnih kriza, je zov kojem je teško odoljeti. Zavirivanje u život slavnih pomaže nam da se opustimo i skrenemo misli s vlastitih briga i pruža nam, na trenutak koliko traje čitanje jednog članka, iluziju da i mi možemo ući u taj "zlatni svijet" – pojašnjava dr. Consolo.
Poput ogovaranja kolega i znanaca, i pričanje o životu slavnih postaje tema razgovora u svrhu druženja i zabave. Uz jedan dodatan bonus koji ne treba podcijeniti: u tom slučaju ne postoje posljedice za naš "stvaran" život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....