Zašto genijalnost nije dovoljna, stručnjakinja otkriva: Tajna uspjeha leži u koraku koji mnogi odbijaju

Često se pitate - Kako to da neki ljudi s lakoćom dosežu svoje profesionalne kreativne potencijale, dok drugi kao vi, iako ste pametni, talentirani i vrijedni, ipak ne uspijevate u tome? O čemu se radi?

Istraživanja na području psihologije su pokazala zanimljivu stvar, a to je da odgovor na tu zagonetku ne leži u tome koliki je vaš IQ, nego u tome na koji način ljudi razmišljaju o svojoj inteligenciji i talentu. Taj način razmišljanja poznat je pod nazivom ‘mindset‘ ili mentalni sklop.

Fiksni vs. mentalni sklop rasta

U tom smislu možemo reći da postoje dvije kategorije ljudi - pojedinci koji su rođenjem podareni visokom inteligencijom i pameću i koji uzimaju te darove kao zdravo za gotovo. Za njih obično kažemo da imaju fiksni način razmišljanja, teško ih je uvjeriti u nešto drugo jer su toliko sigurni u sebe i svoje potencijale. S druge strane su pojedinci prosječne inteligencije koji vjeruju da se njihove mentalne i kognitivne sposobnosti mogu dalje proširivati i usvajati tijekom život kroz osobni rast i razvoj.

Prema tome, možemo reći da se ljudi razlikuju i prema svom načinu razmišljanja odnosno mentalnom sklopu, a koje se reflektira odnosno utječe uglavnom na sve ono što oni misle o sebi i rade u životu.

Kakav će mentalni sklop imati neki pojedinac, određeno je nizom čimbenika, kao što su: temperament, karakter, crte ličnosti, sustav vrijednosti i vjerovanja i općenito životna iskustva i doživljaji pojedinca. Mentalni sklop prisutan je u svakom životnom području od odgoja djece, roditeljstva, školskog i akademskog (ne)uspjeha, u biznisu, međuljudskim odnosima, i naravno u vezama.

Dakle, odgovor na pitanje - Zašto je važno da osoba prepozna svoj mentalni sklop, osvijesti i promijeni prema potrebi, glasi - Zato što će on uvelike utjecati na sve aspekte vašeg života.

Sjećam se odličnog filma o tenisaču McEnroe - ‘Borg vs. McEnroe‘. Potonji je baš tipični promjer tog fiksnog ili rigidnog mentalnog sklopa, sa stavom da - ‘Ako sam uspješan, onda sam a priori i bolji od ostalih ljudi. Zato ih imam pravo maltretirati i postavljati se iznad!‘

Nažalost takvih je jako puno. Osobe s takvim mentalnim sklopom u glavi, za svoje neuspjehe, uvijek traže krivce u drugima - u roditeljima, djeci, partnerima, profesorima, lošem danu, šefu, državi, sustavu, obrazovanju, ...

Nasuprot takvo jednom rigidnom sklopu, nalazi se otvoreni odnosno mentalni sklop rasta, koji je fokusiran na sebe i svoje resurse i koji traži uzroke uvijek u sebi. Koji griješi i uči iz grešaka.

Kako razmišljaju ljudi s fiksnim mentalnim sklopom?

Fiksirani mentalni sklop imaju ljudi koji ne vjeruju u promjene i koji misle da je ono kakvi smo u stvari stanje koje nam je ‘propisano‘. Takvo stanje se hrani pohvalama na račun genijalnosti, pameti, primjerice kada dijete bez puno truda dobije najveću ocjenu iz matematike pa mu svi kažu ‘Wow, kako si ti pametan!‘

Nadalje, fiksni mentalni sklop i onaj koji je tvrdoglav, ne uči i koji kad dođe do određenog stupnja kaže ‘To je to! Ne moga dalje. To je moj maksimum!‘

Mentalni sklop rasta - ključ uspjeha

Mentalni sklop rasta je onaj koji vjeruje u stalni rad na sebi i napredak, koji vjeruju u rad i rast, korak po korak. Njih ne častite pohvalama tipa ‘Wow kako si pametan‘ nego - ‘Svaka čast. Tvoj trud i rad su se itekako isplatili!‘

Što želim naglasiti? To, da nije poanta u pohvalama, nego da se ovi različiti mentalni sklopovi ponašaju potpuno različito u svim situacijama. Potpuno drugačije prihvaćaju život i sasvim druge stvari dobivaju iz njega. Sukladno tome, jedna od podjela koja proizlazi iz ovih različitih mentalnih sklopova je podjela na one koji stalno uče, rade na sebi, uporni su i ustrajni, i one koji to ne čine.

Znaš li da ne znaš?

Tko ne zna i NE ZNA da ne zna, dijete je. Odgoji ga.

Tko ne zna i ZNA da ne zna, budala je. Kloni ga se.

Tko zna, a NE ZNA da zna, probudi ga.

Tko zna i ZNA DA ZNA, mudrac je. Slijedi ga.

Dakle, s jedne strane imamo pojedince koji su voljni učiti i raditi na sebi (bolje sebe poznavati i znati upravljati svojim emocijama) kroz usavršavanje unutarnje i vanjsko (zdrava socijalna interakcija, usvajanje vještina iz spektra EQ). I s druge, pojedince koji to svjesno to odbijaju jer misle da su već super pametni pa im to ne treba ili jednostavno, ne žele. Ne da im se.

Fiksni mentalni sklop ljudi ‘na vrhu‘ - što kad uspjeh nestane?

Zanimljiv je fenomen da osobe s fiksnim mentalnim sklopom, koje su uspješne dok obnašaju prestižne funkcije (npr. političari, biznismeni, menadžeri), često ne znaju kako se nositi s neuspjehom.

Kod većine uspješnih ljudi s fiksnim mentalnim sklopom, postoji jedan problem a taj je - ako je osoba doista uspješna i danas je ‘netko i nešto i/ili ‘Bog i batina‘, dok je uspješna, primjerice dok obnaša dužnost šefa države ili vlade, odnosno kada su uspješni, tko su onda te osobe kada u nekom trenutku taj uspjeh izostane? Kada posrnu - kada ne ostvare uspjeh (izgube izbore)? Kada njihov uspjeh nestane, teško je prepoznati tko su oni bez svojih pozicija ili priznanja.

Takvi ljudi obično traže krivce u vanjskom svijetu - u sustavu, drugim ljudima, situacijama - i ne priznaju da su oni sami odgovorni za svoje neuspjehe. Kad naiđu na prepreke, umjesto da nastave, povlače se, jer ne žele suočiti s mogućnošću da nisu uvijek u pravu. Takvi ljudi često odustanu jer ne žele osjećati neuspjeh.

Mislim da je upravo to ono što stvara najveći problem u životu ljudi fiksnim mentalnim sklopom. Nasuprot onima koji krive druge za svoje neuspjehe, drugi tip osoba s fiksnim sklopom, predstavljaju ljudi koji svoje greške, i/ili loše rezultate, projiciraju na sebe i sebe smatraju faličnim i nedostatnim kad ne uspiju. Prestaju se truditi jer se ne žele ponoviti osjećati loše. Jednostavno, izgube volju za učenjem, sportom, bilo čim što rade čim naiđu na neku prepreku ili izazov.

Pouke, izazovi i naučene lekcije iz grešaka

Greške su neizbježne, ali greške nas ne bi trebale i definirati. Svi ponekad griješimo a neke nas greške nažalost mogu skupo koštati u životu. Dakle, greška je bolno iskustvo čak i u mentalnom sklopu rasta. Međutim, nisu greške ono što definira pojedinca nego problem s kojim se treba hrabro suočiti i lekcija za naučiti. Za osobe s mentalnim sklopom rasta, greške su lekcije i prilike za napredak. Ipak, bez obzira na to, problem nastaje kada ne prepoznajemo greške i ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke. Ako prebacujemo krivicu na druge, nećemo napredovati.

Tajna uspjeha je u tome da preuzmemo odgovornost za svoj život, a to znači i za sve odluke koje donosimo. Ako želimo uspjeti i rasti, moramo se usmjeriti prema učenju iz grešaka, raditi na sebi i razvijati svoju emocionalnu inteligenciju.

Osobno vjerujem da, ako shvatimo da uspjeh nije samo stvar prirodnog talenta, već da puno toga možemo postići radom i učenjem, onda više ne možemo imati izgovore. Takav je bio i moj vlastiti put rasta i razvoja, i takvu filozofiju prenosim na sve one koji žele napredovati. Vjerujem da bi bilo divno kada bi svaki roditelj ovu filozofiju prenosio i svojoj djeci, potičući ih da vjeruju u vlastiti napredak, trud i učenje.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje