Trebali bismo osvijestiti da su greške prirodne i normalne!

Nedavno sam otkrila nešto važno. Može se činiti trivijalno, ali meni je baš bilo jedno od onih "lampica"- otkrića. Naime, otkrila sam da će nam osvještavanje i mijenjanje samo jednog uvjerenja uštedjeti puno malih dnevnih nerviranja.

Dakle ovako. Vjerujem da se većina vas (baš kao i ja), više puta u danu naljuti kad stvari ne idu kako ste planirali.

Promatrala sam samu sebe u tom kontekstu neki dan.

Trebala sam obaviti veliki spisak zadataka prije odlaska na godišnji odmor. I dođem pred bankomat svoje kvartovske banke da na brzinu ubacim uplatu, a kad tamo - na vratima stoji natpis da banka ovog ljeta uopće ne radi, a bankomat ne prima uplate. "Grrr" - ljutim se dok u mobitelu pretražujem adresu neke druge banke do koje se sada trebam odvesti i izgubiti dodatno vrijeme.

Kasnije tog dana otiđem u trgovinu kupiti sve što trebam odnijeti roditeljima na more i u već puneći kolica ustanovim da sam kod kuće ostavila mobitel u kojem je, naravno, popis za kupnju. Pa se moram vratiti kući. Grrr!

Zatim u uredu uređujem našu internet stranicu, ali odjednom jedna od funkcija ne radi. Pritišćem gumb da sačuvam unesene promjene, ali ništa - svaki put me vrati na staro. Grrr!

Ako vjerujemo da bi sve stvari trebale ići savršenim tijekom, svaku prepreku i zastoj dočekat ćemo s nezadovoljstvom i velikim "Grrr!".

Osim toga, iz nekog razloga pravimo svoje dnevne planove kao da će se oni odvijati u zrakopraznom prostoru, neometani, pa se ljutimo kad nam "uleti" nešto nepredviđeno. A nepredviđeni kvar automobila, nepredviđeni zadaci, nenadani gosti,... - dešavaju se svako malo! Jer jednostavno - život je po svojoj prirodi promjenjiv, nesavršen i pun iznenađenja.

Normalna stvar

Dakle, otkrila sam da bi nam svima činilo ogromnu razliku u svakodnevnom raspoloženju kad bismo promijenili to uvjerenje da bi sve trebalo teći glatko i vidjeli svijet kao mjesto gdje su greške i nepredviđene situacije - normalna i prirodna pojava!

I kad bismo se češće, baš kao i ja u svom danu s velikim popisom zadataka, svjesno prisjećali i osvještavali koliko toga u danu nam zaista ide glatko! U tom mom danu, vraćajući se navečer autom iz IKEE (i razmišljajući o tome kako se prestati ljutiti na pojavu grešaka), počela sam vrtjeti u glavi slike svega što sam toga dana uspjela brzo i od prve obaviti i ustanovila da je takvih trenutaka bilo zaista puno. I ne samo njih, nego i sjajnih malih čuda i slučajnosti - našla sam nekoliko stvari koje sam već dugo tražila i to još puno bolje i brže od planiranog. Tada sam u svojim mislima vidjela pravu sliku - u moru dobrih stvari koje su mi se dogodile u danu, onih par koje su zapinjale bile su zapravo samo sitnica!

Kako bi bilo da svaki put kad vam se dogodi neka grrr- situacija, umjesto "Grrr", kažete: "Aha, to je jedna od onih grešaka koje se prirodno i očekivano pojavljuju. Puno drugih stvari mi je danas proteklo glatko!"

I da unaprijed u svom rasporedu ostavljate "vrijeme za nepredviđeno"?