Intolerancija o kojoj se malo govori: Tko bi i zašto trebao izbjegavati fruktozu

Istraživanja pokazuju da između 35 i 75 posto populacije ima netoleranciju na fruktozu i nakon što pojedu neko voće ili popiju zaslađeni sok osjećaju nadutost, plinove i bolove u trbuhu. Sve je više istraživanja koja pokazuju da fruktoza ima izuzetno nepovoljan utjecaj na metabolizam. Fruktoza je jednostavni šećer u voću, a poteškoće može izazivati u onih ljudi koji jednostavne šećere ne metaboliziraju (razgrađuju) ispravno. Neki pak u cilju smanjivanja šećera manje jedu i voće, kao i oni koji imaju šećernu bolest.

Šteti li njima voće i trebamo li svi izbjegavati fruktozu?

Mnoge namirnice prirodno sadrže fruktozu ili voćni šećer (jedan od tri najčešća prirodna monosaharida, odnosno jednostavna šećera građena od samo jedne molekule, ostala dva su glukoza i galaktoza). Voće, povrće i med bogati su fruktozom, no ona se može proizvesti i od šećerne repe i kukuruza kako bi se napravio kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze, koji se onda vrlo često obilno koristi u raznim drugim prerađenim namirnicama, zaslađivačima, sladoledima i bezalkoholnim pićima. Danas je fruktoza glavni sastojak zapadnjačke prehrane s udjelom od oko 80 posto.

Fruktoza se u našem organizmu drugačije probavlja nego glukoza, a najizraženiji negativni učinak ima na porast triglicerida, lošeg kolesterola i oštećenje jetre. Istraživanja sugeriraju da konzumacija prevelike količine fruktoze u kratkom vremenskom razdoblju može opteretiti crijeva, uzrokujući nakupljanje fruktoze u jetri, što dovodi do pojave bolesti masne jetre. Konzumacija fruktoze tijekom prošlog stoljeća povećala se čak puta, najviše zahvaljujući fruktozi u kukuruznom sirupu.

U eri epidemije debljine pojačana potrošnja zaslađenih pića s dodanim kukuruznim sirupom s visokim udjelom fruktoze označen je kao jedan od značajnijih uzročnika inzulinske rezistencije, dijabetesa, nealkoholne bolesti jetre. Istraživanja pokazuju i da prevelik unos fruktoze šteti kognitivnim sposobnostima. No, istraživanja na ljudima pokazala su da kognitivne sposobnosti slabe pod utjecajem ukupnih dodanih šećera (saharoza, glukoza, fruktoza), dok prirodna fruktoza iz voća i povrća nije pokazala utjecaj na pad kognitivnih sposobnosti.

Nekoliko simptoma

Trebamo li onda jesti voće bez straha? Nema sumnje da je voće za zdrave ljude zdravo zbog količine vitamina, minerala i vlakana koje nudi. Kod onih koji imaju povišen kolesterol ili povišene trigliceride, hrane se prehranom punom masnoća i prerađenih namirnica fruktoza može dodatno naštetiti jer povisuje trigliceride i LDL (loš) kolesterol koji je glavni uzročnik ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti. U voću se nalaze i mnogi antioksidansi kojih nema u drugim namirnicama, a koji su važni za održavanje zdravlja pa se ono savjetuje i dijabetičarima, ali ga treba pažljivo i u određenoj mjeri uključiti u prehranu. Primjerice, datulje imaju visoki glikemijski indeks, smokve, ananas, dunja i papaja imaju srednji, dok voće poput bobičastog voća, kivija i naranče ima nizak glikemijski indeks, pa ga dijabetičari smiju pojesti više. Voće koje sadrži dosta fruktoze su jabuke, kruške, mango, trešnje, od povrća šparoga, brokula, grašak i sladila kao što su med, agavin sirup i kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze, koji je od svih namirnica s fruktozom i najproblematičniji. Naime, nakon što su brojne studije pokazale da fruktoza može biti jedan od uzroka iritabilnog crijeva, pojačava stvaranje mokraćne kiseline, što onda za posljedicu ima giht, hipertenziju i kardiovaskularne bolesti, dijabetes, bubrežne kamence, masnu jetru, bolesti desni i zubiju, uočeno je da trendovi ukazuju na manji unos fruktoze putem voća i povrća, koji je prirodno sadrže, a značajnije povećanu potrošnju kukuruznog sirupa s visokim sadržajem fruktoze. Za razliku od prirodne fruktoze u voću, svima se savjetuje smanjiti namirnice s dodanim kukuruznim sirupom s visokim udjelom fruktoze. U usporedbi sa saharozom, kukuruzni sirup je jeftiniji zaslađivač, koji kada se jede u značajnim količinama, kod svakog pojedinca može povisiti rizik za nastanak netolerancije.

Netolerancija na fruktozu javlja se u onih osoba koje ne mogu probaviti fruktozu, što će prepoznati po simptomima poput nadutosti, plinova, promijenjene stolice, ali i drugim simptomima poput povraćanja, boli u trbuhu, zatvoru, znojenju, tromosti i niskom šećeru u krvi (hipoglikemija), slabijem rastu kod djece, problemu sa zgrušavanjem krvi, povećanju jetre i problemu s bubrezima. Nastaje onda kada se u našem organizmu razina fruktoze popne iznad razine koju naše tijelo može apsorbirati i obraditi. Međutim, koliko fruktoze je previše razlikuje se od osobe do osobe. Kada previše fruktoze ostane neprobavljivo u crijevima, stvara se osmotski učinak koji uzrokuje ispuštanje vode u crijeva, uzrokujući brže premještanje probave hrane iz tankog u debelo crijevo, bakterije je koriste kao hranu, proizvodeći višak plina, bol u trbuhu i nadutost. Nekoliko istraživanja u posljednjih dvadesetak godina pokazalo je da su dva osnovna uzroka netolerancije na glukozu – genetska predispozicija, kada osobi nedostaje specifičan enzim jetre (aldolaza B) koji pomaže u razgradnji fruktoze te nepotpuna apsorpcija (malapsorpcija) kada se sva fruktoza ne može prenijeti preko stijenke crijeva u stanice i pogađa često primjerice osobe sa sindromom iritabilnog crijeva

Teško se otkriva

Iako se može činiti da je netoleranciju na fruktozu lako otkriti, u Klinici Cleveland navode da to nije tako. Nažalost, kao i kod mnogih poremećaja crijeva, test postoji, ali nekima ne koristi jer negativan test ne isključuje netoleranciju, pozitivan može ukazivati na vjerojatnu netoleranciju na fruktozu. Ispitivanje netolerancije na fruktozu može se provesti i promatranjem količine vodika i/ili metana koji se izdiše nakon gutanja ugljikohidrata, poput fruktoze, a koje proizvode bakterije u probavnom traktu (što izaziva nadutost i plinove). Međutim, niti ovaj test ne daje pouzdanu dijagnozu. U praksi se stoga primjenjuje sve zajedno - kombinacija kliničkih simptoma, razina nelagode, sumnje i rezultata testa – i prema tome se počinje s ograničavanjem prehrane. Savjetuje se prehrana s niskim udjelom FODMAP-a (fermentabilni, oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polyoli). FODMAP-ovi predstavljaju prirodne ugljikohidrate u različitim namirnicama, a ti se šećeri često dodaju hrani kao aroma i zaslađivač. Liječnik će vas savjetovati gdje pronaći popis hrane s više ili manje FODMAP-a. Možete i dalje sigurno jesti proteine i masti sve dok nemate drugih medicinskih stanja koja bi opravdala restrikciju ta dva makronutrijenta. Započnite uklanjanjem sve hrane koja sadrži fruktozu četiri do osam tjedana. Tijekom tog razdoblja simptomi će se povući, a crijeva naseliti zdrave bakterije nakon čega se polako ponovno uvodi hrana s fruktozom i prilagođavaju veličine porcija kako bi se testirala razina tolerancije.