Jeste li odrasli u emocionalno nestabilnoj obitelji? Ovih 14 osobina to jasno otkriva

Često se suočavamo s pitanjem kako iskustva iz obitelji i odrastanje u emocionalno nestabilnim uvjetima utječu na naše ponašanje u odrasloj dobi. Osobe koje su odrastale u obiteljima u kojima su jedan ili oba roditelja patili od psihičkih teškoća, bili emocionalno nestabilni ili nedostupni, često osjećaju duboke, nevidljive, ali trajne posljedice. Ta iskustva oblikuju ne samo njihov pogled na svijet, već i način na koji doživljavaju sebe, svoje emocije i odnose s drugima.

Dijete koje raste u takvom okruženju razvija snažnu osjetljivost, osjećaj odgovornosti prema drugima, sklonost pretjeranom prilagođavanju i teškoće u postavljanju zdravih granica. U odrasloj dobi, te posljedice manifestiraju se kroz obrasce vezivanja, izbor partnera, poteškoće u prepoznavanju i izražavanju emocija, te donošenje životnih odluka vođenih potrebom za sigurnošću, a ne autentičnim željama.

Odrastanje u emocionalno nestabilnom okruženju s vremenom se odražava kroz depresiju, tjeskobu, nesigurnosti...

SHUTTERSTOCK

Stoga odrastanje u obitelji gdje su roditelji emocionalno nestabilni, bolesni ili nesposobni pružiti adekvatnu podršku ozbiljno narušava osjećaj stabilnosti i predvidljivosti, ključne komponente zdravog emocionalnog razvoja.

Posljedice tih iskustava ne pojavljuju se uvijek odmah, ali s vremenom izlaze na površinu kroz tjeskobu, depresiju, osjećaj unutarnje praznine, kronični stres ili poremećaje u međuljudskim odnosima. Zato je razumijevanje tih ranih iskustava i njihovog utjecaja ključno za emocionalno iscjeljenje. Svjesnost da određeni obrasci ponašanja, misli i osjećaja nisu "karakterna crta", već posljedica adaptacije na rani emocionalni kaos, prvi je korak prema promjeni i unutarnjem osnaživanju. Promjena, iako zahtjevna, jest moguća - sve počinje od osvještavanja.

Djetinjstvo u disfunkcionalnoj obitelji

Luiza je odrasla uz majku koja je patila od depresivno-anksioznog poremećaja i oca koji se povukao u emocionalnu i fizičku distancu, nesposoban nositi se s majčinom situacijom. Kao starija sestra, preuzela je odgovornost koja nije bila primjerena njezinim godinama. Majčine česte promjene raspoloženja, od razdražljivosti i ljutnje do povlačenja u tišinu, naučile su je da stalno pazi, predosjeća i prilagođava se emocijama drugih kako bi očuvala stabilnost u obitelji. Odrastanjem, Luiza je usvojila ulogu skrbnice i zaštitnice mlađeg brata. Otac, iako fizički prisutan, bježao je u posao, izbjegavajući suočavanje s narušenim obiteljskim odnosima. Povremene svađe roditelja dodatno su opterećivale atmosferu u kući, a Luiza i njezin brat bili su emocionalno zanemareni, a ponekad i emocionalno zlostavljani - kroz šutnju, ignoriranje, kritiku ili nepredvidive reakcije roditelja.

Posljedice odrastanja u emocionalno nestabilnom okruženju

Kao odrasla osoba, Luiza je postala svjesna dubokih posljedica svog djetinjstva. Udala se za muškarca koji je emocionalno distanciran - sličan njezinom ocu. Premda ga doživljava kao stabilnog, nedostatak emocionalne bliskosti u njihovom odnosu povećava njezine nesigurnosti. Osim toga, Luiza se suočava s simptomima anksioznosti, kroničnim niskim samopoštovanjem i potrebom za kontrolom. Nesvjesno je razvila uvjerenje da je njezina vrijednost povezana s time koliko može pomoći i preuzeti odgovornost. Takvi obrasci, koji su bili ključni za njezino preživljavanje u disfunkcionalnom okruženju, u odrasloj dobi postaju prepreke za stvaranje zdravih odnosa i unutarnji mir.

Luiza je smogla je snage i radeći na sebi počela prepoznavati obrasce koje je nosila iz prošlosti. Shvatila je da nije njezina odgovornost ispraviti sve oko nje, već da zaslužuje njegovati svoje emocije i postaviti granice. Kroz suočavanje s nesigurnostima, naučila je voljeti sebe bez potrebe za žrtvovanjem. Iako je još uvijek na putu samospoznaje, Luiza osjeća puno više unutarnje slobode i snage da gradi odnose temeljene na ravnoteži i poštovanju prema sebi. Ono što je ključno - shvatila je da prošlost nije presuda, već samo korak prema osnaživanju i promjeni.

Nisko samopoštovanje i potreba za kontrolom samo su neke od osobina odrastanja u emocionalno nestabilnoj sredini

SHUTTERSTOCK

Osobine odraslih koji su odrastali uz emocionalno nestabilne roditelje

Kao i Luiza, mnoge osobe koje su odrasle uz emocionalno nestabilne roditelje razvijaju specifične obrasce ponašanja kako bi preživjele u takvom okruženju.

Kroz svoj rad i iskustvo, primijetila sam specifične (disfunkcionalne) obrasce ponašanja i unutarnje dinamike kod osoba koje su odrasle u emocionalno nestabilnim obiteljima. Ovi obrasci često nastaju kao rezultat prilagodbe na nestabilne uvjete odrastanja i nemogućnosti razvoja zdravih emocionalnih temelja. Pa evo nekih od najčešćih osobina koje sam uočila:

• Prekomjernu odgovornost – osjećaj da moraju biti zadužene za sve i svakoga kako bi održale red.
• Poteškoće u postavljanju granica – strah da će biti odbačene ako jasno izraze svoje potrebe.
• Potrebu za kontrolom – zbog kaotičnog i nepredvidivog emocionalnog okruženja u djetinjstvu.
• Strah od sukoba – izbjegavanje nesuglasica kako bi očuvale privid mira.
• Nisko samopouzdanje – osjećaj da nikad nisu dovoljno dobre.
• Perfekcionizam – težnja ka savršenstvu kao uvjetu za prihvaćanje.
• Pretjeranu empatiju – stavljanje tuđih potreba ispred vlastitih.
• Potragu za odobravanjem – izražena potreba da budu voljene, često na štetu vlastitog integriteta.
• Strah od napuštanja – ostajanje u nezdravim odnosima zbog nesigurnosti.
• Poteškoće u izražavanju emocija – jer u djetinjstvu nije bilo prostora za njih.
• Sklonost samokritici – teško prihvaćaju vlastite pogreške bez osjećaja krivnje.
• Ponavljanje obiteljskih obrazaca – nesvjesno biranje partnera koji odražavaju dinamiku roditeljskog odnosa.
• Povećan rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja – zbog stalne izloženosti stresu.
• Nemogućnost opuštanja – stalna napetost, kao da je tijelo uvijek "na oprezu".

Prekidanje kruga patnje

Osobe koje prepoznaju ove obrasce često donose hrabru odluku potražiti stručnu pomoć kao prvi korak prema emocionalnom iscjeljenju. Prepoznavanje destruktivnih obrazaca i rad na njihovoj razgradnji ključni su za stvaranje zdravijih odnosa i unutarnjeg mira.

Ako se prepoznajete u ovom tekstu, možda je pravo vrijeme da postavite sebi nekoliko važnih pitanja:

• Kako moje djetinjstvo oblikuje moj pogled na odnose i emocije danas?
• Prepoznajem li obrasce iz djetinjstva u vlastitim ponašanjima?
• Koje korake mogu poduzeti kako bih prekinula lanac disfunkcionalnih obrazaca?
• Kako bih se nosila s izazovima uz više emocionalne podrške?

Bez obzira na prošlost, put prema zdravijem i ispunjenijem životu počinje odlučnošću da se suočimo s onim što nas boli i poduzmemo prvi korak prema promjeni.

Put prema emocionalnom iscjeljenju

Djetinjstvo u emocionalno nestabilnoj obitelji ostavlja dubok trag na našu emocionalnu dinamiku, naše ponašanje i životne odluke. Iako se posljedice ne moraju manifestirati odmah, s vremenom postaju vidljive kroz nesigurnost, anksioznost, depresiju, teške međuljudske odnose i unutarnju prazninu. Razumijevanje tih obrazaca i njihovih korijena ključno je za

proces emocionalnog iscjeljenja. Prepoznavanje destruktivnih obrazaca, suočavanje s prošlim traumama i rad na njihovoj razgradnji omogućuju stvaranje zdravijih odnosa i unutarnjeg mira. No, bez obzira na prošlost, put prema ispunjenijem životu počinje od hrabrosti da se suočimo s onim što nas boli i poduzmemo prvi korak prema promjeni. Emocionalna transformacija je moguća i započinje sa svjesnošću, odlukom da prekinemo lanac disfunkcionalnih obrazaca i otvorimo put ka zdravijem emocionalnom stanju.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje