'Frajeri s kojima sam bila, u startu su znali pravila - ili sve ili ništa. I nisu ni pokušavali to osporiti.'
 Foto: Istock
Ti si mnogo više od onog kako izgledaš

Kako sam uspjela osvojiti tipove pred kojima su žene padale kao pokošene

Često sam znala čuti od zlih jezika - 'Što on u njoj vidi?' I nikada se nisam obazirala, jer znala sam da imam ono nešto i to nešto mi je sjajilo u očima i bliještalo na usnama kad god bih se nasmiješila.

Usporedbe. Osobito među ženama, osobito bivših djevojaka koje se uspoređuju sa sadašnjim, pa sadašnje s bivšim, pa sve skupa još s nekim trećim za koje se boje da bi mogle biti buduće i pate se i ubijaju u pojam.

Kamo to vodi?

Zašto si to radimo?

I zašto pobogu toliko ljudi misli da je izgled presudan, osobito u ljubavi?

Otvoreno mogu reći da nije.

Uživala sam u flertanju

Nikada nisam bila neka fatalna žena, ali sam uvijek znala nositi svoju kožu, istaknuti svoje atribute i pokazati svoj stav. Zbog toga sam osvajala tipove pred kojima su žene padale kao pokošene, a mnoge od njih, koje su realno izgledale kao milijun dolara, nisu imale šanse, samo zato što su bile nesigurne.

Znale su one da izgledaju dobro, ali su mislile da nisu dovoljno dobre. I dok su one razmišljale što bi i kako bi i da li bi uopće, ja sam se zezala, izazivala i uživala u flertanju i toj igri. Jer što sam kvragu mogla izgubiti?

Baš ništa.

Često sam znala čuti od zlih jezika - 'Što on u njoj vidi?' I nikada se nisam obazirala, jer znala sam da imam ono nešto i to nešto mi je sjajilo u očima i bliještalo na usnama kad god bih se nasmiješila. Ta dva aduta, znala sam nositi bolje no bilo koji komad nakita.

Ali jednako kao što sam brinula o svojoj kosi, figuri, osmjehu i makeupu, uvijek sam hranila i svoj um. Čitala, putovala, istraživala i učila. Dok su druge djevojke stavljale sav svoj fokus na utezanje guza u uske trapke, i ljuljanje bokovima, preglasno smijanje i pokušaje da treptanjem i dekolteom zavedu nekog (često zauzetog) momka, ja sam se bavila svojim životom i hranila svoju dušu.

Ljepota je prolazna

Frajeri s kojima sam bila, u startu su znali pravila - ili sve ili ništa. I nisu ni pokušavali to osporiti. Svaki je od njih bio za mnom lud, a kad bi ih pitala zbog čega su u masi polugolih ljepotica, odabrali onu koja je na božićni party došla zakopčana do vrata i izgledala kao da se silno dosađuje, uvijek bih dobila isti odgovor - 'Tvoj mozak mala, tvoj mozak. Način na koji razgovaraš, razmišljaš, pristupaš svijetu i nikome ne ostaješ dužna, to je brutalno sexy. Nijedno se dupe ne može mjeriti s tim.'

I dok živimo u svijetu u kojem se toliko mnogo ulaže u ljepotu, u fizički izgled i borbu protiv starenja, a sve u svrhu 'budi zauvijek mlad i lijep', zaboravljamo koliko je u bilo kojoj igri od one zavođenja, do životne, važan jaki um.

Žene zaboravljaju da se starosti ne može pobjeći i da kad im muškarac i priđe, moraju imati nešto čime će ga još više privući, a osobito zadržati. I da, svaka od nas može svoje tijelo uz vježbu dovesti do savršenstva, može biti božica seksa, ali ako nema ništa više od toga, kako će ta veza izgledati?

Isto se očekuje i od muškarca.

Bilo je u mom životu prezgodnih frajera, koji su kao leptir trajali jedno ljeto. Neki su me oblijetali mjesecima, a nisu dobili nijedan poljubac. Bili su oni zgodni, ali su bili šuplji u glavi. Što će mi netko takav?

Ne uspoređujte se, već rastite

Bilo je i onih koji su me privukli, ali bih brzo izgubila interes, jer osim spika o teretani, autima i gdje će zaglaviti sljedeći vikend, nisu imali što ponuditi. Koliko god da su bili seksi, to nije moglo trajati, jer ja sam žena koja želi muškarca koji joj parira, koji je izaziva, s kim može voditi blesave, filozofske rasprave do dugo u noć, jednako strastveno kao s njim voditi ljubav.

Muškarca s kojim su obične životne stvari zanimljive i zabavne. Koji čita i hrani svoj um i svoju dušu, jednako kao i svoje tijelo i zna da smo više od onoga što je vidljivo oku.

Srećom, znam da takvi muškarci postoje, jer jedan mi je u potpunosti promijenio svijet.

I zbog toga drage moje, ne uspoređujte se, već rastite. Gradite ono iznutra jednakim intenzitetom, ako ne i više, no ono izvana, jer na kraju dana, deset slojeva šminke i kratka minica nisu ono što vas čini nečijom dragom, već vaša duša, vaš um i vaše ruke koje grle, koje inspiriraju, koje nasmijavaju, koje čine dom.

Jer to smo onome koga odaberemo i s kime smo - dom. Utočište u koje se vraća kada ga iscrpi svijet. To utočište možda nije uvijek 'savršeno', ali koga briga, dokle god se tamo osjećamo potpuno sigurno i bezuvjetno voljeno.

Linker
23. studeni 2024 22:04