Nikad preko njih: Što djeca razvoda stvarno pamte do kraja života

Prije razvoda mojih roditelja, razvedene obitelji u mom razredu mogla sam nabrojati na prste jedne ruke. Nekako za to nisam znala ili je bilo raritet sve dok se s nepunih 12 godina u tom žrvnju nisam i sama našla. Iako to nije bilo ništa neočekivano, dapače, i mi smo odahnuli kad su se konačno razveli, trauma i šok svejedno nisu izostali. Pogotovo kod moje mlađe braće, ali i kod mojih roditelja. Da ne idem sad u detalje njihovog premučnog razvoda, znam na vlastitoj koži kako je to kad se ide „preko djece“. Toga me strah više od ičega pa od braka kao institucije zazirem od tada, iako je gotovo isto i kod parova koji imaju djecu, a nisu papirnato u braku. Nikad „preko djece“, k‘o boga vas molim sve koji čitaju do ovdje.

Kad mi se prijatelj razvodio zamolila sam ga baš to pa je tako i postupio. Barem onoliko koliko je druga strana dopustila. Neko vrijeme je bilo ajmoreć‘ mirno. Kako je uvijek lakše nešto reći nego učiniti, tako je krenulo i ovdje, iako ne direktno preko djeteta.

Alimentacija

Mi smo bili tad rijedak primjer djece koja su dodijeljena ocu. Na svoje uši sam se naslušala riječi „alimentacija“. Na svoje oči sam se nagledala kriminalnog odnosa s novcem. Kod nas je alimentacija bila takva kakva je, u odnosu na zbilja nisku plaću i drugačije zakone nego su danas. I trebalo je plaćati za, ni manje ni više, nego za troje djece. I to u ruke osobi koja sa skoro dvostrukim primanjima nije znala napuniti frižider za dulje od nekoliko dana. S potpunim pravom je druga strana kupovala, mimo alimentacije, namirnice i higijenske potrepštine. Znala je od koga se i zašto rastala. Taj njegov odnos s novcem nam se svima troje urezao i pušemo na hladno svaki put kad netko spomene kladionicu, dugove, alimentaciju, prazan frižider…

Ovih dana slušam u vlastitoj blizini, ali i neposredno putem medija o roditeljima koji se, pazite sad ovo, hvale kako su prijavili manja primanja (konkretno u BiH) da bi plaćali manje za vlastito dijete. Na stranu da primjera poput mog ima i da je zbilja nekad nužno paziti kad i kako novac za dijete biva potrošen. No, takvih primjera je manje od onih koji jednostavno ne osjećaju da je normalno i nužno dati barem taj financijski minimum za vlastito dijete. Valjda je za očekivati da ćeš izdvojiti, ako imaš, tih mizernih 200 ili više eura za dijete koje je raslo u tebi ili si dočekao u rodilištu? Barem to, kad već nećeš izdvojiti nekoliko sati ili dana za druženje svaki tjedan/mjesec.

Dijete nije komad namještaja

Ovisno o državi i primanjima svota se mijenja, ali princip je isti, a to je da je to TVOJE DIJETE. Nije komad namještaja ili predmet, nego tvoje dijete koje treba najosnovnije poput hrane, odjeće, higijenskih potrepština te stvari za školu i igru. Tim je gore ako ima nekakvih zdravstvenih poteškoća, od relativno minornog dermatitisa do nekog djeteta koje treba 24/7 skrb i lijekove. Svi znamo za barem jednog oca ili majku koji su hrabro ostavili takvo dijete na teret drugom roditelju. Ili instituciji. Ne znaš koja opcija je gora, realno.

Ali, ono što mi nikako ne ide u glavu je da se netko ide hvaliti da ne plaća alimentaciju uopće ili traži manju kako bi naštetio bivšem partneru ili partnerici. Nikome to ne ide više na štetu nego djetetu koje je u sredini te dvije vatre i, ako ima sreću, premalo je da skuži što se oko njega zbilja događa.

Kao dijete koje je raslo usred tih parnica, procesa i riječi koje ni jedno dijete ne bi nikad trebalo ni čuti ni znati mogu samo reći da se preživi i bez tih para. Preživi se ako je u kući mirno i kuću vodi netko iole sposoban taj mir održati. Taj dio sam nekako ja sama tražila, radila na njemu kao što radim i dandanas, da ne bude vike i ružnih riječi nikad nigdje, a kamoli pored djece.

I zbilja, ako vam je jedino bitno da zaribate bivšu/eg i zadržite pare, budite sigurni da je vašem djetetu bolje ne samo bez tog novca nego i bez vas. I da, pamti se sve to do posljednjeg daha, a oprost stiže samo kako bi nama proizašlima iz te dvije vatre, bilo lakše. Ne zato što ste ga zaslužili - niste. Oprostimo, ali ne zaboravljamo. I ne nosimo vas sa sobom dalje kroz život.

Do idućeg puta, ako već ne možete biti partner budite bar roditelj. Bar čovjek.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.