Što biste prvo učinili da osvojite jackpot? Već dugo znam što bih ja...

Sigurno su vas barem jednom u životu pitali što biste da osvojite jackpot? Da osvojite neku vama nezamislivu svotu novca, što biste prvo s njime napravili? Ako vas nisu pitali, vrlo vjerojatno ste si sami isto pitanje postavili ili o tome razmišljali, možda i maštali što bi bilo kad bi bilo. Bez imalo susprezanja, reći ću da jesam o tome maštala, ali i da je to ne baš mali broj puta nekad bila i tema razgovora u paru, društvu, na nekim kasnim tulumima. Dobra je to tema za diskusiju, ali i za zabaviti i nasmijati se pa zašto ne.

Raspolaganje novcem

Neki dan nailazim slučajno na sličicu na kojoj su dvoja vrata, na jednima piše dobitak od 10 milijuna eura, na drugima povratak u prošlost kako biste ispravili svoje pogreške. Pitanje je, naravno, koja biste vrata odabrali. Nešto kao u Matrixu, koju biste pilulu izabrali, plavu ili crvenu, obje vam mijenjaju život i okreću naglavačke. Nije me iznenadilo što je većina u komentarima ispod sličice izabrala vrata s dobitkom ogromne svote novca. Većinom to tako i bude i u raspravama koje sam vodila na tu temu, ali me iznenadilo što nisu očekivani odgovori poput, a znam i takve, kupio bih auto XYZ (naravno najskuplji i najnabrijaniji, da ego vrišti kad prođe), potrošio na ne znam kakve luksuze, nego doslovno gola istina, a to je da novcem možeš kupiti manjak problema izazvanim nedostatkom novca.

I ja bih, bez imalo razmišljanja izabrala vrata s novcem jer ne želim se vraćati u prošlost i ispravljati krive Drine. Prvo, te greške, ako su to uopće i bile pogreške učinile su me takvom kakvom jesam sad i sigurno bih s ovom sviješću i iskustvom bolje raspolagala dobivenim novcem. Život me, na teži način, naučio kako steći samostalnost i kako raspolagati novcem, kako ga privrediti i kako njime hendlati i ni od čega stvoriti nešto. Iako to život i dalje neumoljivo čini, svima nama koji hendlamo više poslova i obaveza, moj proces učenja i dalje traje. Statistike pokazuju da ljudi koji dobiju veliku svotu novca, poput one na lutriji, u velikoj većini slučajeva unutar pet godina nemaju više ni centa i propadnu kako psihički tako i financijski. Vrlo jednostavno, nisu to zaradili pa nisu ni cijenili, kao nerijetko i razmažena djeca super bogatih ljudi.

Vječito u strahu

Ne znam bi li se meni isto dogodilo unutar pet godina jer kako kažem, imam iskustvo kako imanja tako nemanja i prva investicija bilo bi nekoliko nekretnina koje bi mi omogućavale da budem neovisna i tako i moja djeca kasnije. Da nikad ne razmišljaju o tome kako je kad svaki mjesec strepiš hoćeš li imati za rentu i hoće li se najmodavka odjednom predomisliti i prodati stan/useliti nekog drugog. Osnovala bih neki biznis, vjerojatno fitness i još nešto i sigurno ne bih bila nezaposlena, ali bih radila isključivo što me veseli i zanima. Putovala bih. Ne bih imala razne egzistencijalne krize koje imam godinama, dakle da, definitivno vrata s novcem. Nikakvo ispravljanje grešaka bez para nema smisla, opet bih došla na isto ili gore. Netko je dobro u komentaru napisao da s 10 milijuna eura vrlo lako ispraviš greške. I to je istina, pogotovo ako su greške ispravljive. Nije da sam u prošlosti nekog ubila ili učinila nekome nepopravljivu štetu, greške koje sam radila najčešće sam osjetila na vlastitoj koži, a ožiljke nosim i nosit ću, ali nosit ću ih lakše ne razmišljajući o problemima koje imam zadnjih godina zbog nedostatka novca. Ne zanimaju me auti, bijesni brendovi, skup nakit... Ne, samo osnovno pa malo iznad toga i dobro ulaganje. Uživanje u stvarima i aktivnostima koje si nisam mogla priuštiti što zbog nedostatka novca to zbog nedostatka vremena i energije forsirajući se raditi nerijetko i 3 ili 4 posla od kojih mi nije svaki odgovarao kako bih preživjela. Kako bih nešto platila. Dokazala. Bila sama na svojem. Iscrpljena i vječito u strahu, s napadajima panike. Pretrenirana radeći posao koji je (bio) potplaćen, ali sam ga obožavala. Često bolesna i ozlijeđena. Sve to bih si fino nadoknadila s tim milijunima nekog novca i vratila se sebi. Iščitala sve te knjige koje sam s vremenom nakupila, dobila i skupila. Ispisala sve siline stranica koje vječito zarobljene u glavi ili nekim fileovima u mobitelu ili laptopu. Osigurala bih svojim životinjama bezbrižnu starost i puno kvadrata po kojima mogu trčati i uživati. Platila neke dugove zaostale, riješila nekim svojim ljudima sitnice koje im život znače, platila im i neka putovanja, tretmane, neke stvari koje si inače ne mogu priuštiti.

Naučila bih voziti i kupila svoj prvi auto. Neki rabljeni da ga istestiram na svemu i svačemu, da mi nije žao ogrebat‘ ga, a da opet nije super krama za kakvu trenutačno imam novca. Upisala bih opet fakultet, isti, i završila ga s guštom i mirom. Upisala bih sve i jedan tečaj koji imam spremljen u svojim bilješkama, a za koje nije bilo ni vremena ni novca ni mogućnosti. Kupila bih vrijeme, konačno. Zamrznula jajne stanice. Možda ih na kraju ni ne bih trebala, ali bih mirnije spavala znajući da ih imam.

Svašta bih napravila tim nekim novcem koji nemam, a potreban mi je kako bih lakše i mirnije spavala. Vozila bih se noću i slušala muziku, sjedila u tišini i samo gledala vlati trave kako se njišu na povjetarcu ne mareći što će biti sutra.

Nikakvo vraćanje u prošlost, samo budućnost i to ona, sada barem, nezamislivo lagodna, ugodna i neopterećena. Lakoća postojanja kad znaš da imaš resurse kojima možeš riješiti ono što se novcem može riješiti, i kad se tako možeš posvetiti drugim stvarima, drugim ljudima i, konačno, sebi.

Do idućeg puta, koja vrata biste vi otvorili i zašto?

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.