Zanimljivost studije: Ne biste trebali trpjeti bolove u tišini, psovanje i vikanje ih ublažavaju

Teško je podnositi bolove, pa onima među nama koji trpe kroničnu, dugotrajnu ili intenzivnu bol poriv za vikanjem ponekad može biti neodoljiv. Ne samo zato što smo siti svega i stvarno nam treba olakšanje, nego možda i zato što na iskonskoj razini razumijemo da bi to mogao biti način na koji možemo dobiti prijeko potreban predah. Uostalom, jeste li se ikada zapitali zašto jaučemo kad udarimo nožnim prstom o dovratak? Naravno, vikanje kao odgovor na bol način je privlačenja pomoći ili držanja napadača na distanci, ali neka istraživanja pokazuju da bi to mogao biti i mehanizam za ublažavanje bolova.

Krici i jaukanja

Nažalost, u našoj kulturi mnogi vjeruju da je priznavanje boli znak slabosti i uvriježeno nam se govori da stisnemo zube i patimo u tišini, a to očekuju čak i neki liječnici kad pacijentima rade određene neugodne postupke bez anestezije. Ali znanost pokazuje da prigušivanje zapravo pogoršava bolove.

Prema jednoj studiji, ruku uronjenu u ledeno hladnu vodu dulje mogu držati oni koji pritom psuju. Sam čin psovanja ubrzao im je otkucaje srca i smanjio razinu boli koju su osjećali te se pokazalo da je uobičajena upotreba psovki povezana s boljom tolerancijom boli nego korištenje neutralnog govora. Možda je to razlog zbog kojeg su mnogi skloni izvikivati vulgarne nazive za neke dijelove tijela kada su ozlijeđeni, pogotovo stoga što se čini da je to ujednačen odgovor, bez obzira na kulturu i jezik kojima pripadaju. No, već i običan „jao” može imati određen analgetski učinak. Istraživanja su, naime, pokazala da i jaukanje aktivira motorički sustav i omogućuju nam da odgovorimo na bol.

Ima toga još, primjerice, u jednoj su studiji djeca zamoljena da se pretvaraju kako pušu mjehuriće dok primaju injekciju cjepiva. Ta su djeca pokazala manje neverbalnih znakova boli poput grimasa, stiskanja očiju ili šake od njihovih vršnjaka koji su pri cijepljenju samo sjedili i nastojali normalno disati. Pokazalo se da i lupkanje ima učinka - sudionici druge studije bili su zamoljeni da lupkaju prstima jedne ruke dok su im bolno podražavali drugu. Oni koji su lupkali mogli su tolerirati bolne podražaje dulje od onih koji nisu, a i procijenjene razine boli bile su im niže.

Sve isprobajte

Bez obzira, dakle, na način stimulacije motoričkog sustava, prisutan je bio učinak smanjenja boli. No, osim što je motorički čin, vokalizacija, naravno, proizvodi zvuk, a istraživanja su pokazala da slušanje vlastitog glasa djeluje kao analgetik i osnažuje nas - povratna glasovna informacija daje nam osjećaj kontrole i umanjuje emocije te time, izgleda, ublažava bol.

- Smatra se da je to moguće zbog činjenice što se krici, za razliku od ostalih oblika vokalizacije, usmjeravaju kroz amigdalu, mjesto u mozgu u kojem se moduliraju emocije i bol. Pretpostavlja se da, budući da na tom istom mjestu borave i bol i naša sposobnost proizvodnje zvuka, ne možemo iskusiti oboje u isto vrijeme. Ili barem ne na istim razinama. Zbog toga čin vrištanja može umanjiti količinu bolova koju osjećamo - objašnjava dr. Susan Courtney iz Courtney Medical Group, liječnica obiteljske medicine.

To se tumači tzv. teorijom kontrole vrata. Primjerice, kada se udarite čekićem po prstu, signal za bol putuje kroz kralježnicu do mozga govoreći vam da ste ozlijeđeni. Pritom osjet mora proći kroz mnoga složena „vrata” prije nego što se događaj registrira, a svaka od tih „vrata” mogu oslabiti ili pojačati signal. Tehnike opuštanja, masaža, lijekovi, led i toplina mogu otvoriti ili zatvoriti neka od njih i promijeniti percipiranu bol. Možda nećemo moći svjesno utjecati na „vrata”, no živčani sustav može podnijeti samo određeni broj putnika na istom putu odjednom. Budući da bol i vokalizacija putuju zajedno, vrištanje ili psovanje mogu pomoći zatvoriti neka od tih „vrata” i tako blokirati prijenos bolova.

- Pored toga, kada osjećamo bol cijelo nam je tijelo pod stresom, što pokreće cijeli niz događaja koji zatežu mišiće posvuda. Pokušamo li smireno disati i stenjati, opustit će se mišići u grlu i ispod njega, a već i samo otvaranje usta potiče opuštanje mišića sve do dna zdjelice – kaže dr. Courtney i predlaže: - Zbog svega navedenoga, sljedeći put kada se ozlijedite ili kao pomoć lijekovima za ublažavanje bolova pokušajte vrištati, psovati, stenjati, lupkati prstima ili lupkati blizu bolnog mjesta, duboko disati. I vidjeti pomaže li.