Zaista je važno prepoznati trenutke kad životne mijene od nas zahtijevaju ‘update‘

„Morate ponovno pokrenuti računalo, da vaš sigurnosni sustav primijeni nadogradnje.“, „Pričekajte i zatim iznova otvorite Viber jer smo napravili unaprjeđenja.“, „Vaš je android potrebno ažurirati, želite li to učiniti sada?“

Jesu li i vama već dosadile stalno neke nadogradnje koje neprestano ‘iskaču‘ i ometaju vas? WhatsApp, Firefox, Bilješke u mobilnom telefonu - svako malo događa se neki ‘update‘. Pa se također unaprjeđuju svi mogući upravljački programi (driveri) u računalu... Ponekad imam dojam da se te platforme, programi i driveri stalno nadograđuju samo zbog toga da njihovi zaposlenici imaju što raditi - ako već primaju plaću, onda moraju nešto i isporučiti - pa neprestano izmišljaju nova poboljšanja i nadogradnje, bez obzira jesu li istinski potrebne ili ne. Umjesto da nas puste na miru.

Eto, primjerice, ja sam kupila AutoCAD program za arhitektonsko crtanje daleke 2006. godine dok sam još imala projektni ured. I služi me i dalje odlično za sve moje sadašnje potrebe. Od tog vremena je tvrtka Graphisoft kreirala još puno novih i unaprijeđenih verzija, koje meni kad ih otvorim, samo izgledaju nepotrebno kompliciranije. Znam, znam, sasvim sigurno bih i ja mogla naći neku prednost u njima da imam volje sve to proučiti. Ali ne vidim razloga. Uostalom, budite iskreni - za bilo koji program (ili aparat) kojeg posjedujete, a koji ima mnoštvo funkcija - koliko ih koristite? Možda nekih niste ni svjesni.

Nove stvari

Uglavnom, shvatili ste - živciraju me neprestane nadogradnje i čini mi se da bi mi bilo jednako dobro i bez njih. Ali, ali... evo zaokreta - ne mogu a da se ne upitam buni li se to ustvari onaj dio mene koji se ne voli mijenjati? Onaj dio, kojeg svi imamo, koji bi najradije da stvari oko nas ostanu poznate i predvidive i da se ne moramo prilagođavati novim situacijama.

Ups. A što ako bih stvari postavila obrnuto? Što ako je napredovanje i nadogradnja jednostavno prirodna i poželjna stvar za sve što postoji? I što ako bismo i mi ljudi (umjesto da se opiremo) trebali više voditi računa o tome da se neprestano poboljšavamo i nadograđujemo? Da se prilagođavamo promjenama koje nam se događaju, a ne da, po inerciji, nastojimo ostati isti.

Uostalom, kad je sve isto, tada ne napredujemo, ne učimo, ne razvijamo se. A kad smo, nasuprot tome, prisiljeni naučiti i savladati nešto novo, koliko god nevoljko to činili, poslije smo zadovoljni i ponosni na sebe što smo stekli novo znanje ili usvojili novu vještinu.

Dok ovako razmišljam, prisjećam se koliko ustvari cijeli život volim učiti nove stvari i otkrivati nove svjetove i počinjem se manje ljutiti na nadogradnje.

A sada mi pada na pamet još jedno područje u kojem je važno da osvijestimo potrebu ‘updatea‘ - to su naše kuće i stanovi. Kako svi ukućani rastu, razvijaju se i postaju drugačiji, tako bi se i dom trebao mijenjati s njima. No u mnogim domovima sav raspored namještaja dugi niz godina ostaje identičan trenutku useljenja. Ukućani se jednostavno naviknu (namještaj kao da sraste sa zidovima) i ni ne razmišljaju o tome da bi se mogao isprobati drugačiji raspored ili neke druge namjene prostorija.

Primjerice, sjećam se kako je meni bio neobičan osjećaj kad je došlo vrijeme da dječje sobe pretvorimo u sobe srednjoškolaca. Jer baš sam sladak dječji namještaj bila isprojektirala! I onda je trebalo sve to izbaciti i kreirati novu i sasvim drugačiju priču. Da dečki nisu sami pokrenuli tu temu, ja bih ih vjerojatno do odrasle dobi ostavila okružene šarenim ormarima-kućicama.

Zaista je važno prepoznati trenutke kad životne mijene od nas zahtijevaju ‘update‘. I ja sam se s godinama popravila u odnosu na našu kuću pa sam nedavno odlučila da ćemo iz proširenog dijela dnevnog boravka izbaciti veliki radni stol i napraviti unučicama prostor za igru. Možda je i vama trenutak da promotrite svoj dom novim očima i upitate se bi li vam u sadašnjem životnom razdoblju dobro došle neke promjene i prenamjene?

I kao zaključak ovog cijelog toka misli, imam jedan prijedlog: svaki puta kad nas neko ažuriranje omete u našem radu na računalu ili mobilnom telefonu, umjesto kao smetnju, doživimo ga kao podsjetnik koliko je važno da i mi unaprjeđujemo sebe i svoj okoliš. Pa se odmah upitajte kojim malim (unutarnjim ili vanjskim) poboljšanjem biste se uskoro željeli počastiti.