U Hrvatskoj 8000 ljudi živi sa stomom, a samo 43 educirana terapeuta skrbe za njih

Rak debelog crijeva postao je najčešće sijelo raka među probavnim zloćudnim tumorima u svijetu, a tu dijagnozu svake godine dobije gotovo dva milijuna ljudi. U Hrvatskoj svake godine oboli 3600 osoba, a oko petine njeh je mlađe od 60 godina. Dio njih nakon kirurškog liječenja morat će, privremeno ili trajno, živjeti sa stomom. U Hrvatskoj ne postoji registar osoba sa stomom, ali prema neslužbenim podacima pretpostavlja se da ih ima između 7 500 do 8 000. Pacijenti uglavnom imaju vrlo malo vremena da se za nju pripreme i vrlo malo mjesta gdje se mogu educirati o brojnim poteškoćama koje mogu pratiti život sa stomom - od toga kako je postaviti, kako se dobro brinuti za kožu i probavu, što ako se sadržaj izlije, okružuju li ih neugodni mirisi...

Ako su informiraniji, lakše će se i brže snaći sa stomom, a, osim u udrugama oboljelih, prve informacije dobit će u bolnici od posebnih terapeuta - kojih je u Hrvatskoj samo četrdesetak.

Socijalna izolacija, anksioznost i depresija

U Mjesecu svjesnosti o raku debelog crijeva, dr. sc. Vesna Konjevoda univ.mag.med.techn. objasnila je što sve rade enterostomalni terapeuti i kako mogu pomoći osobama sa stomom. Dr. sc. Konjevoda radi kao glavna sestra Klinike za kirurgiju u KB Sveti Duh i predsjednica je Društva medicinskih sestara/tehničara digestivne kirurgije. U Kliničkoj bolnici "Sveti Duh", Savjetodavna ambulanta za enterostomalnu terapiju djeluje četiri godine.

- U našu ambulantu pacijenti se najčešće javljaju radi oštećenja peristomalne kože, neadekvatno izabranog pomagala, problema s opstipacijom ili prekomjernim izlučivanjem sadržaja na stomu, parastomalnih hernija ili pak uvlačenja stome ispod razine kože. Sva ta stanja otežavaju plasiranje stoma pomagala, narušavaju sigurnost i slobodu kretanja pacijenata što posljedično dovodi do socijalne izolacije, anksioznosti i depresije - kaže dr. Konjevoda.

- Od 2017. do 2021. medicinske sestre Zavoda za abdominalnu kirurgiju u bolnici Sveti Duh su volonterski su radile jednom tjedno u popodnevnim satima za potrebe pacijenata sa stomom. Već tada smo vidjeli benefite kontinuiranog praćenja i pravovremenih intervencija u smislu prevencije komplikacija, smanjenja broja rehospitalizacija što je dovelo do smanjenja troškova zdravstvene skrbi te u konačnici onog najvažnijeg, povećanog zadovoljstva i kvalitete života naših pacijenata - kaže nam. Dodaje da u ambulantu dolaze svi pacijenti koji imaju potrebu za intervencijom enterostomalnog terapeuta neovisno u kojoj je bolnici stoma izvedena.

Široka edukacija

Uz to, enterostomalni terapeuti su tu i za bolesnike s kroničnom ranom i dijabetičkim stopalom. U Kliničkoj bolnici "Sveti Duh" trenutačno rade tri enterostomalna terapeuta, dva na Klinici za kirurgiju te jedan na Klinici za urologiju.

- Nažalost, moram reći da još uvijek nemamo dovoljno enterostomalnih terapeuta na nivou Republike Hrvatske te se nadam da će sve ustanove, u budućnosti, na svim razinama zdravstvene zaštite, prepoznati potrebu i benefite uključivanja enterostomalnih terapeuta u rad s bolesnicima sa stomom, fistulom, kroničnom ranom i inkontinencijom - ističe Konjevoda. Trenutačno u Hrvatske djeluju 43 enterostomalna terapeuta. Edukacija za enterostomalne terapeute provodi se na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci kroz program cjeloživotnog obrazovanja tek od 2017., a u svijetu se medicinske sestre enterostomalni terapeuti educiraju od 1958. godine.

Prijeoperacijska priprema

Unatoč negativnoj percepciji, stoma je životno spašavajuća, a ne hendikepirajuća procedura. Uz upute od samog početka, život sa stomom ne treba uopće biti težak i ograničavajući. A skrb enterostomalnog terapeuta u tome može biti presudna.

- Kada govorimo o osobama sa stomom, a ona se ugrađuje i odraslima i djeci, na Klinici za kirurgiju KB Sveti Duh posebna se pažnja posvećuje prijeoperacijskoj pripremi čak i kod onih kod kojih se postavi i najmanja sumnja da bi tijekom operativnog zahvata moglo doći do kirurške procedure kreiranja stome. Standardizirano provodimo postupak prijeoperacijskog pozicioniranja i markiranja najidealnijeg mjesta za izvedbu stome na trbušnoj stijenci, nutritivnog probira i prijeoperacijskog kondicioniranja. Procedura markiranja koju enterostomalni terapeuti izvode zajedno s operaterom i pacijentom, a na temelju određenih parametara, smatra se ključnom u kasnijem samozbrinjavanju i prevenciji brojnih komplikacija kao što su procurivanje i oštećenje peristomalne kože. Nažalost, moram reći kako prijeoperacijsko markiranje još uvijek nije standardizirana prijeoperacijska procedura u svim našim bolnicama – kaže Konjevoda. Naglasila je i da posebnu pažnju posvećuju komunikaciji i edukaciji te psihološkoj podršci, naročito u prijeoperacijskom i ranom poslijeoperacijskom periodu. Prema stručnoj i znanstvenoj literaturi dobra prijeoperacijska priprema i markiranje stome, kao i kontinuirano praćenje tijekom šest mjeseci nakon izvedbe stome, smatraju se ključnim prediktorima adekvatne prilagodbe oboljelih na novonastalo stanje i život sa stomom.