Koja je razlika između krutih i čvrstih stavova? I što nam zapravo mogu donijeti

Mene je ova tema potakla na razmišljanje pa ću ju evo s vama podijeliti - možda potakne i neki vaš tok misli.

Neki dan sam sjedila na kavi (zapravo čaju) s prijateljicom i ona je u jednom trenutku rekla rečenicu sličnu ovoj: „Što su ljudi stariji, to manje vole promjene.“ Tada sam pomislila na mnoge starije ljude koje sam poznavala i zaista zaključila da su u tim poznijim godinama sve više voljeli da im okruženje bude poznato i predvidivo. I kao da se njihov svijet svodio na sve manje i manje područje. A onda mi se u umu pojavila slika ljudskog tijela koje sa starenjem postaje nekako sve kruće, sve manje fleksibilno pa se to počne odražavati i u životu - u životnoj nefleksibilnosti.

Snaga i sigurnost

Nakon toga me ta slika odvela još dalje - u osjećaj kako starenjem vjerojatno svi mi postajemo sve krući i u svojim stavovima i sve smo ih manje spremni mijenjati. I zatim se opet pojavila nova slika i osjećaj - većina starih ljudi koje sam poznavala imali su unutar sebe jedan dio koji sam osjećala kao nešto vrlo tvrdo (poput tvrde gume unutar tijela i uma) – neke stavove koje baš ništa nije moglo promijeniti. Te su stavove stekli tijekom života (možda čak još i u djetinjstvu) i čvrsto su ih se držali. Ti su se stavovi stopili s njihovom osobnošću i postali su neka vrste ‘zakona‘ kojih su se držali. Baš kao i bivanje u poznatom okolišu, tako im je i držanje za svoje stare i poznate stavove davalo dojam snage i sigurnosti. No mora li to biti tako i može li biti drugačije? Vjerujem da nam zadržavanje otvorenosti za promjene može donijeti još više (nekog drugačijeg, poletnijeg) osjećaja sigurnosti. Ako tu otvorenost svjesno zadržimo i njegujemo.

Imate li i vi takve primjere - da vidite u drugima neprobojnu tvrdoću stavova, koja s godinama postaje još izraženija? Ili pak neke druge, koji su zadržali otvorenost prema novome? A kako je s vama samima? Jeste li kada o tome razmišljali?

Zatim imam i još jedno pitanje - gdje je granica između tvrdoće i čvrstoće?

Druga strana

Jer da, postoji i druga strana ove medalje - ona koju svi doživljavamo kao pozitivnu - a to je čvrstoća. Dobro je imati čvrstoću u provođenju discipline kad želimo nešto postići - primjerice vježbanjem ili prehranom, čvrstoću kad odlučimo promijeniti stare navike, čvrstoću kad ne dopuštamo da nas nepovoljne okolnosti ‘izbace iz cipela‘, čvrstoću kad zagovaramo pravednost, čvrstoću kad odlučimo slijediti svoje snove...

No kakva je zapravo razlika između krutih i čvrstih stavova? Onako kako ja to vidim, krut stav nije uopće otvoren za diskusiju, dok čvrst stav nema ništa protiv tuđeg drugačijeg čvrstog stava i rado će o tome argumentirano raspravljati. Kakvi su po tom pitanju vaši stavovi?

Čini mi se da bi bilo dobro da svi iskreno pogledamo u sebe na ovu temu i prepoznamo jesmo li previše kruti u nekim svojim stavovima. Pa da si damo šansu razmotriti i nešto potpuno drugačije. I također, s druge strane, da se zapitamo jesmo li dovoljno čvrsti u životnim situacijama kad bi nam ta čvrstoća donijela puno dobroga.

Kad sam ja tako pogledala u sebe, shvatila sam da i ja (naravno) imam mnoge stavove kojih se čvrsto držim i koji mi daju osjećaj snage i sigurnosti. No zaista sam otvorena za raspravu na svaku od tih tema pa zato vjerujem da se ti moji stavovi ipak još nisu ‘skrutnuli‘. S druge strane, s čvrstoćom sam na pola-pola. Ponekad je prirodno nosim i čini mi puno dobroga, ali se istovremeno s disciplinom (primjerice za redovito vježbanje) još uvijek nisam sprijateljila. Dakle, na nekim vidovima čvrstoće trebam još poraditi.

Kako se približavamo kraju ove godine, u godini koja dolazi nam svima želim da imamo što manje krutosti i istovremeno puno dobre čvrstoće!