Dr. Gjurić: Znamo zašto mladi sve više obolijevaju od ‘staračkih‘ bolesti! Ovaj glavni temelj zdravlja većini je narušen

Svi smo opsjednuti traženjem načina da živimo duže, no nekoliko godina života više ne znači nužno i bolji život. Mi već sada živimo dvostruko duže nego što su živjeli naši daleki preci, ali pitanje je kako za mnoge izgleda taj život u starijoj dobi. Često ispunjen lijekovima, bolestima, nemogućnošću kretanja, usamljenošću.... Je li to ono što smo željeli ili bismo ipak trebali težiti ne toliko kvantiteti koliko kvaliteti života? Kakvog smisla ima ići na zabavu ako u njoj ne možeš uživati? Isto vrijedi i za život iza 70-e, 80-e i dalje. Koliko on ima smisla ako je sveden na krevet, nemoć, bolove, samoću? Ili možda možemo dobiti oboje? Dr. Jeannette Gjurić, naša najpoznatija stručnjakinja za dugovječnost, vlasnica prvog longevity centra u Hrvatskoj i organizatorica prvog hrvatskog simpozija o dugovječnosti koji ove godine u travnju dobiva i svoje drugo izdanje, kaže da proces starenja možemo u određenoj mjeri obrnuti. Možemo čak i pomladiti svoje stanice, živjeti duže, zdravije, kvalitetnije i sretnije. U tome imamo veliku pomoć novih znanstvenih postignuća i spoznaja koje nam taj proces mogu olakšati i usmjeriti na ono što trebamo poduzeti kako bismo svoj biološki sat vratili malo unatrag, ali ostalo je na nama.

Dr. Gjurić je specijalistica anesteziologije, reanimacije i intenzivne medicine, tradicionalne kineske medicine, europske fitoterapije i well aging medicine. Svoja je znanja usavršavala u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Italiji i Kini, a posljednjih nekoliko godina je, kaže, shvatila koliko je longevity bitan. Tada je odlučila ostatak karijere posvetiti longevity konceptu življenja u kojem se stapaju svi njezini interesi, znanja i iskustva koja je stjecala tijekom 40 godina liječničkog iskustva.

Dr. Jeannette Gjurić organizatorica je prvog hrvatskog simpozija o dugovječnosti koji ove godine u travnju dobiva i svoje drugo izdanje

BORIS KOVACEV CROPIX

Kad gledate statistike, ljudi stvarno dugo žive, no kad gledate onaj period od 60+ kvaliteta života pada i to je danas osnovni problem. Naglo kreće visoka uporaba lijekova, javljaju se različite bolesti, ljudi postaju ovisni o drugima, o sustavu. Cilj bi bio da ste, kad uđete u šezdesete, sposobni i dalje dobro živjeti i imati kvalitetnu starost. Još je jedna jako važna stvar - od općeg interesa i što bi zdravstveni sustav trebao prepoznati - nemamo mogućnosti i resurse da jednog dana to bolesno stanovništvo zbrinemo kako spada, jer već danas je u Hrvatskoj 30 posto stanovništva starije od 60 godina. To je jedna trećina stanovništva i većina ih već uzima lijekove, treba medicinsku pomoć... Tu se može i treba puno toga napraviti da im se omogući zdravija i kvalitetnija starost.

Pitanje je koliko bi farmaceutska industrija bila zadovoljna s takvim razvojem događaja da ljudi žive zdravi do sedamdesete?

Usprkos toga će imati jako puno posla. Ja sam veliki pristalica preventivnih pregleda. Uvijek kažem da je male probleme lakše rješavati nego velike probleme. Pravovremeno otkriti da imate određeni zdravstveni problem je pola posla. Nažalost, kod nas ne postoji svijest o potrebi brige za vlastito zdravlje. Ja bih od prvog razreda osnovne škole uvela predmet koji bi se zvao zdravi život, gdje bi se djeci objašnjavalo zašto je bitno da čovjek koliko toliko zdravo živi. Ne trebamo biti fanatici, ne trebamo biti biohakeri, ali svakodnevno kretanje i zdrava prehrana su osnove koje se moraju usvojiti od najmanjih nogu. Susrećem se svakodnevno s djecom koja imaju različite alergije i probavne smetnje, i pokaže se da je najveći problem kako da se ta djeca odgovarajuće hrane. Nije to samo mogućnost zdrave prehrane, to su i mnoge socijalne prepreke. Djeca kažu "Mene je to sram nositi u školu" ili "Svi piju gazirana pića, kako ću ja jedini piti vodu?" Zato je važno da se već u mladoj dobi gradi znanje o zdravom životu i koliko je to bitno jer je za naš organizam to sve kumulativno. A kad budu malo odrasliji, otvoreno im treba reći "Ako se vi ne budete brinuli za svoje zdravlje, nitko vam ne može pomoći!" Znate, do 40. organizam još nekako sve kompenzira. Regenerativni procesi u tijelu su još jaki, vaš imunosni sustav je jak... Ali nakon 40. počinju polako stizati računi. Što ste stariji, računi su sve veći.

Kad govorim o dugovječnosti, ključna je biološka dob, odnosno funkcionalnost i zdravlje tijela i organa na staničnoj i molekularnoj razini. O čemu sve ovisi hoće li netko brže ili sporije biološki starjeti?

Postoje četiri stupa dugovječnosti, od kojih je prvi odgovarajuća prehrana. Drugi stup je spavanje koje postaje vrlo velik problem. Kao anesteziolog sam se jako iznenadila kad sam vidjela koliko ljudi uzima normabele, apaurine i slične stvari jer se tako ne rješava se srž problema - zašto ljudi ne mogu spavati ili zašto nedovoljno i nekvalitetno spavaju. Svaku noć moramo imati barem sat do sat i pol dubokog sna u kojem se odvijaju svi regenerativni procesi i organizam se obnavlja. Ako toga nema, treba utvrditi u čemu je problem. Na primjer, ako nemate dovoljno triptofana, esencijalne aminokiseline koju dobivate prvenstveno putem prehrane, i nemate zdravi crijevni mikrobiom koji je sposoban preraditi triptofan da bi se dobili metaboliti koji onda dalje sudjeluju u procesu, vama je sve poremećeno, od apetita do sna, melatonin, serotonin... Zato je bitno sagledati širu sliku. Treći stup je kretanje koje je zaista podcijenjeno. Čovjek s godinama gubi mišićno tkivo, no ono nije samo nešto što služi za kretanje. Mišićno tkivo je jedan metabolički organ koji utječe na niz procesa u tijelu. Četvrti stup su socijalni kontakti. Studije su pokazale da uključenost u zajednicu, naročito iza 60., ima jako velik pozitivan utjecaj na dugovječnost.

Jesu li važniji geni ili ostali faktori koji utječu na gene?

Znanost pokazuje da je 40 posto genetika, a 60 posto epigenetika. Možemo jako pridonijeti tome kako će određeni gen doći do ekspresije, hoće li se uopće aktivirati. Dakle, naši geni čuče i čekaju informaciju. Ako dobiju informaciju, onda se aktiviraju, ako ne, onda ostanu čučati ostatak života.

Može li se to što sve mlađi obolijevamo od ‘staračkih‘ bolesti pripisati tome da dajemo krive informacije genima?

Sigurno. I sva istraživanja idu u tom smjeru. Ako ste u kroničnom stresu, pokrećete niz reakcija u tijelu. Vegetativni sustav dolazi u neravnotežu, imate konstantni visoki simpatikus, niski parasimpatikus, što povlači visoki kortizol, povišeni šećer... Kretanje nije korisno samo za mišićni sustav, kad se krećete, proizvodite serotonin, jednostavno se nakon vježbanja dobro osjećate. Ako odete šetati u šumu, dok šećete udišete fitohormone koje biljke luče. Prehrana je neizmjerno važna, kao i to unosite li s hranom toksine. Nekontrolirano uzimanje lijekova kao i prekomjerno uzimanje antibiotika je također problem. Jedna doza antibiotika uništi vam crijevni mikrobiom kojem je onda potrebno idućih šest mjeseci da se oporavi.

Sve se svodi na mijenjanje navika, a baš to je svima najteže?

Uvijek kažem ‘samo počnite pa korak po korak‘. Jako je malo ljudi koji imaju sposobnost od danas na sutra promijeniti način života. Obično je to proces. Ako mijenjate prehrambene navike, mijenjate i način kako i što ćete kupovati, što ćete kuhati, počinjete se redovito hraniti pa morate uključiti i planiranje jer onda više ne možete kad ogladnite samo skočiti u pekaru jer se to ne uklapa u ono što biste trebali jesti. Nakon tri, četiri mjeseca pacijenti se počnu osjećati bolje i to je trenutak kad se, putem biofeedbacka, čovjek jednostavno i dalje želi osjećati bolje i spreman je opet otići korak dalje. Treba izdržati taj početni period jer nakon toga ide lakše. Primjerice, konzumiramo ogromne količine šećera i kad prvih nekoliko dana ne jedete šećer, izbezumljeni ste, ali treba izdržati. Korak po korak ubacujete svoj organizam u drugi modus. I nakon tri, četiri mjeseca počnete se osjećati bolje, to je trenutak kad shvatite da se to isplati i kad ste spremni nastaviti.

Mnogo se govori o crijevnom mikrobiomu, koliko je on važan za našu dugovječnost?

Na crijevnom mikrobiomu bazira se 80 posto imunosnog sustava. Zdrav crijevni mikrobiom je jedan od temelja našeg zdravlja. Uvijek pacijentima preporučujem napraviti analizu crijevnog mikrobioma, tek onda vidite kako prilagoditi prehranu, što treba uzimati od suplemenata, treba li uključiti probiotike i koje. Na primjer, neke bakterije proizvode histamin i, ako imate problema s viškom histamina, onda ne trebate jačati bakterije u crijevu koje proizvode histamin jer ćete imati još većih problema.

Većina nas suplemente, uključujući i probiotike, kupuje i uzima na slijepo.

Ja sam veliki pobornik suplementacije, ali razumne suplementacije jer sam vidjela da ljudi često bez ikakvih laboratorijskih pretraga i nalaza dolaze u apoteku i kupuju suplemente. A neke suplemente uopće ne smijete zajedno uzimati. Konkretan primjer, ima nekoliko vrsta magnezija i svaki je za nešto ili, ako imate kombiniranu problematiku, trebate uzimati magnezij koji ima različite aktivne formule u sebi. Uz to, na deklaraciji možete vidjeti da se aktivne tvari često uopće ne nalaze u proizvodu u dovoljnoj količini. Stoga uvijek treba vidjeti koji je oblik, ima li visoku bioraspoloživost, koristi li taj suplement organizmu na način koji biste željeli, može li ga organizam iskoristiti, da li uzimati sublingvalno, trljati po koži, piti? To su sve važne nijanse suplementacije.

Četiri stupa dugovječnosti pristupačna su svima, na nama je hoćemo li ih iskoristiti, kaže stručnjakinja za dugovječnost dr. Jeanette Gjurić

BORIS KOVACEV CROPIX

Da, treba li vam uopće. Ja jedem jako puno povrća i pretrage su pokazale da mi je cink povišen. Da sam uzimala cink naslijepo, izazvala bih si probleme... Kad uzimate suplemente, viškovi imaju svoje nuspojave. Jako je važno da sve bude izbalansirano, da uzmete onoliko koliko vam je potrebno i ako vam je potrebno.

Danas se govori o tome da možemo doslovno reprogramirati naš epigenom i obrnuti biološki sat u bilo kojoj dobi. Je li zaista moguće to učiniti promjenom načina života? Je li proces starenja uopće reverzibilan?

Ne potpuno, ali moguće je popraviti i ima dosta primjera koji su to pokazali, a to se može i znanstveno dokazati putem testova i laboratorijskih pretraga.

Koliko je nekome sa 60 godina i s 20, 30 godina "negativnog" načina života potrebno da sve to ispravi i promijeni?

Sigurno nekoliko godina, ali vidimo da su ljudi uspjeli pomaknuti te parametre unazad i po 15, 20 godina s odgovarajućim načinom života. No, to zahtijeva veliku disciplinu i upravo iz tih socijalnih razloga ne trebamo otići u krajnost. Danas vidimo moderne biohakere po YouTubeu i TikToku kojima je smisao života da smanje svoju biološku dob i posvetili su se potpuno zdravom životu, no ja smatram da pretjeruju. Uzimaju po 150 suplemenata na dan, cijeli ritam im je podređen da žive tako i pitam se na koji način prosječan čovjek, a meni je cilj da prosječan čovjek živi dulje i kvalitetnije, može tako nešto realizirati.

To ipak nije život kakvom težimo?

Upravo tako, nije. Osobno se ne bih nikada podvrgnula tako strogom režimu. Ja sam za to da se razmišlja o kvalitetnom životu, o tome što radimo, što jedemo, krećemo li se, jesmo li dovoljno na svježem zraku, ali da bih se u ime toga odrekla karijere kao liječnik, ne bih. Ili da ne popijem čašu vina sa svojim prijateljima uz večeru. Da bi pratili cirkadijalne ritmove, biohakeri su u 20 sati već u krevetu, a većina ih prestaje jesti u 14 sati. Socijalna komponenta je posve zanemarena i bit će zanimljivo vidjeti što će vrijeme pokazati, koliko dugo će oni živjeti.

Koliko dugo čovjek uopće može danas živjeti, čak i s nekim dobrim fizičkim i mentalni stanjem?

Sada se krećemo negdje oko 120 godina.

Mislite da će naša djeca imati duži ili kraći očekivani životni vijek?

Globalno statistike baš nisu povoljne zato što smo izloženi tolikim lošim utjecajima i pokazalo se da će vjerojatno doći čak i do skraćivanja očekivanog životnog vijeka. Nažalost, statistika kaže da će ljudi živjeti kraće i nekvalitetnije. I to je ono na čemu bi trebalo raditi.

Je li točno da muškarci stare polako ujednačenim ritmom, a da žene nakon menopauze naglo ostare?

Puno se govori o ženskom starenju i hormonima, a jako malo o muškom starenju i testosteronu. Naravno, muškarci ne prolaze te oscilacije kao žene. Perimenopauza, menopauza i postmenopauza su stvarno drastični periodi u životu svake žene i dolazi do velikih promjena, dok kod muškaraca proces ide kontinuirano i polako svojim ritmom. Na prošlom simpoziju smo diskutirali o menopauzi i suplementacija hormona sigurno ima svoje dobrobiti, no ima i dosta nuspojava, zna se da hormonalna terapija negativno utječe na crijevni mikrobiom. Da biste izbjegli nuspojave, trebali biste titrirati terapiju i često raditi laboratorijske pretrage, jer svaka žena reagira drugačije. No, kad gledate žene u Aziji koje cijeli život kroz redovitu prehranu konzumiraju fitohormone, odnosno soju, one nemaju izražene simptome menopauze kao što ih imamo mi u zapadnom svijetu. Postoji i jedno izolirano pleme na sjeveru Pakistana u kojem žene imaju menstruaciju do 65. i još uvijek rađaju s 50 godina.

Čemu se to može pripisati?

Oni vode jako zdravi život, zadovoljavaju sve one četiri komponente: prehrana, kretanje, spavanje i socijalni život. U svojoj kulturi imaju grupni post. U vrijeme zime, kad priroda spava, oni se hrane ovčjim sirom, suhim marelicama i košticama od marelica i poste po tri mjeseca. Imaju svoju izvorsku vodu, jedu isključivo namirnice koje su sami uzgojili, puno plešu i pjevaju zajedno, hrane se zajedno, poštuju cirkadijalne ritmove. I shodno tome, pokazuju drugačije parametre i dobro zagrebu preko 100 godina.

Kakav je utjecaj mentalnog zdravlja na biološko starenje?

Jako velik. Još uvijek ne znamo u potpunosti koliko stres utječe na nas, to će tek pokazati istraživanja u idućim godinama. Ali znamo da utječe doslovno na svaku poru našeg života i bilo bi idealno kad bi čovjek u svoj svakodnevni život ugradio određene tampone. Zato je jako korisna analiza vegetativnog živčanog sustava (VNS analiza). Uz pomoć uređaja za VNS analizu može se točno vidjeti kako već s pet minuta pravilnog disanja možete izbalansirati svoj simpatikus i parasimpatikus. Kad vidim da pacijenti naginju tome da brzo ulete u afekte i da se uzrujaju, kažem im "kad primijetite da se to događa, ispričajte se, otiđite pet minuta u zahod i dišite". Maknite se jednostavno iz te situacije, dišite na nekakvom mirnom mjestu i vidjet ćete rezultat jer se organizam u tom smislu jako brzo oporavi.

I bez nekih naročito dramatičnih situacija, današnji život stresan je sam po sebi sa svojim jurnjavama, zahtjevima koje pred nas postavlja...

I ne samo to, moramo se zapitati koliko smo informacija dnevno sposobni probaviti. Kad vas izbombardiraju kompjutor, mobitel i u pozadini još zvrnda televizor. Ne probavlja se samo hrana, probavljaju se i informacije. Za jednog boravka u Kini provela sam dva tjedna na svetom brdu Emei Shan, u budističkom samostanu. Samo ta dva tjedna su mi bila dovoljna da se prebacim u potpuno drugi modus i, kad sam se vratila u našu civilizaciju, samo samo rekla "Isuse, kako mi živimo". Sve mi je bilo preglasno, previše, imala sam osjećaj da bih se najradije pokrila preko glave da me svi puste na miru. Čovjek nije sposoban danas razdvojiti ono što mu je stvarno potrebno i ono što mu je potpuno nepotrebno. Ono što nam je nepotrebno, nažalost, radi šum u glavi. Puno više ljudi danas imaju burnout, brain fog, smetnje koncentracije, smetnje pamćenja... Pogledajte među djecom koliko ima ADHD-a i poremećaja u ponašanju. Mislim da prekomjerna podraženost u tome ima veliku ulogu. Organizam može kompenzirati do jedne određene granice, a nakon toga ulazite u stres.

Okrenuli ste se mitohondrijskoj medicini, možete li nam objasniti koja je uloga mitohondrija u starenju?

Mitohondriji su organeli unutar stanice koji imaju svoj DNK, svoj život, duplu membranu i koji su nevjerojatno bitni. Bez zdravih mitohondrija nema života jer naše stanice ne bi mogle obavljati osnovne funkcije, što može dovesti do razvoja raznih bolesti, uključujući dijabetes, depresiju, srčane bolesti i druge. Oni pretvaraju glukozu iz hrane u energiju koju tijelo koristi na molekularnoj razini. U tom vrlo složenom procesu možete imati niz problema, da imate manjak mitohondrija, da ne funkcioniraju kako treba, da se mitohondriji koji su odradili svoje ne razgrađuju... Postoji pojam senescentnih stanica u organizmu, ostarjelih stanica koje i dalje vegetiraju u vama, ali se više ne razmnažaju i ne odrađuju svoju funkciju. One troše energiju, a od njih nema nikakve koristi i jako je bitno da se taj otpadni materijal iz organizma čisti. To je proces autofagije i kod mitohondrija jako bitan. Danas, s pomoću moderne mitohondrijske medicine možemo unaprijediti rad mitohondrija i tako usporiti starenje i omogućiti prevenciju mnogih bolesti.

Što nam pokazuju mitohondrijski testovi?

Pokazuju u kojem su stanju mitohondriji i kako funkcioniraju. Na primjer, imate li dovoljni rezervni kapacitet da u nekoj iznimnoj situaciji omogućite organizmu da i dalje ima dovoljno energije, da li imate dovoljno mitohondrija, da li se provodi taj proces autofagije...to se sve putem testa vidi. Ti testovi nam daju jako puno podataka, ali mene kao kliničara zanima što dalje kad imam rezultat testa. Jedna od stvari koja može pomoći popraviti problem s mitohondrijima je aparat za hipoksični trening koji radi na principu smanjene razine kisika u udahnutom zraku te tako potiče proizvodnju mitohondrija i poboljšava njihovu funkciju. Kad stanicu dovedete u takav kontrolirani stres, ona aktivira sve svoje mogućnosti da preživi i da se obnavlja. A što imate bolju sposobnost regeneracije, to ćete dulje i kvalitetnije živjeti. To je osnovni životni princip.

Što se još može poduzeti za oporavak mitohondrija?

Tu se sad vraćamo opet na ciljanu suplementaciju. Netko će trebati magnezij, netko cink, netko Q10, to se sve vidi iz testa. Primjerice, sada je jako moderan spermidin, ali on koristi samo u određenim slučajevima. Ako vam mitohondrijski testovi pokažu da trebate dati spermidin, onda ćete imati jako dobar rezultat, ali ako pokažu da je potreban Q10, a vi date spermidin, onda će to biti bez efekta.

Koliko je potrebno mitohondrijima da se vrate u neko optimalno stanje?

Sigurno nekoliko mjeseci. No, kao terapiju za obnovu mitohondrija preporučuje se i unos hrane koja poboljšava funkciju mitohondrija, poput voća, povrća, omega 3 masnih kiselina i antioksidansa, ali i razni prirodni tretmani koji pomažu tijelu da se očisti od toksina koji ometaju rad mitohondrija.

Potvrđuju li studije mogućnost takvog "preporoda" mitohondrija? Može li se tu govoriti o dokazivim rezultatima?

Postoje znanstveni radovi koji to potvrđuju, a u budućnosti će ih biti i sve više. Zaista se pokazalo da je moguće pokrenuti proces regeneracije.

A kako ga onda održavati aktivnim? Vraćamo li se tu opet na početak, na ona 4 stupa dugovječnosti?

Ne možete zaobići aktivnu ulogu čovjeka. Pacijenta možete podržati i savjetovati, ali i on ima svoju domaću zadaću koju mora odraditi jer bez toga ne ide.

Koja je razlika između glikanskih i mitohondrijskih testova? Je li svejedno koji će netko napraviti?

Glikani su kompleksni ugljikohidrati, biomarkeri koji se nalaze na površini stanica i igraju važnu ulogu u mnogim procesima u tijelu. Loše životne navike utječu na glikane i upravo nam test može identificirati te promjene i pravovremeno nas upozoriti na promjenu životnih navika. Ima i drugih vrsta testova, recimo testovi koji mogu testirati metabolizam, ima puno toga samo je pitanje koliko si netko može priuštiti. Primjerice, testiranje crijevnog mikrobioma stoji oko 270 eura. U poznatim longevity klinikama radi se uvijek više vrsta testova da bi se pokrili svi segmenti, ali cijene takvog kompletnog pregleda većini ljudi su nedostupne.

Najdugovječniji ljudi nisu oni najimućniji, to su oni razboritiji, skromniji i više usklađeni s prirodom i samima sobom.

BORIS KOVACEV CROPIX

Ona četiri stupa o kojima smo govorili, to je svima pristupačno. Kad se razgovarate s mnogim ljudima koji su dugovječni ili promatrate život ljudi u Plavim zonama, o kojima se u zadnje vrijeme puno govori, oni ne rade te testove. Jednostavno se drže ta četiri stupa, kvalitetno žive i, ono što je jako bitno, imaju kontinuitet u tome. Njima je to "way of life", oni jednostavno cijeli svoj život tako žive. A to nisu nikakve imućne zone gdje žive milijunaši, dapače, to su vrlo jednostavni i skromni ljudi.

Znači moramo pojednostavniti taj svoj život, i u hrani i u podražajima, u svemu?

Da, mislim da bi čovjek zaista trebao razmisliti što mu je sve potrebno u životu. Postoji trend u suvremenom životu gdje se vraćamo na minimalizam, gdje odbacuješ sve ono što ne trebaš, pa i u kozmetici, između ostalog. Jer se i kozmetikom koja se nanosi svaki dan dva puta dnevno može unijeti u organizam puno štetnih stvari, uz sve one koje već imamo iz okoliša, i to naravno ima kumulativni učinak. Dakle, treba stati, zamisliti se i posložiti prioritete za budućnost i onda korak po korak poduzimati nešto na tom polju. I što ranije se počne s tim, to bolje. No, i podrška zajednice je jako bitna.

Ovo je drugi simpozij o dugovječnosti koji organizirate. Znanost napreduje strelovitom brzinom, ima li već sada nekih novih spoznaja i otkrića u odnosu na prošlogodišnji simpozij?

Lude stvari se trenutačno događaju, i to ovdje kod nas. Na Ruđeru postoji Odjel za metabolomiku, gdje u suradnji sa znanstvenicima diljem svijeta proučavaju metabolite, proizvode koji nastaju nakon određenih procesa u organizmu i sada već znaju da se određivanjem određenih metabolita u tijelu može znati hoće li netko za tri, četiri godine oboljeti od, primjerice, karcinoma prostate. Na tome se sada jako puno radi, a o tome će biti govora i na simpoziju. Jednog dana ćemo moći reći "trebamo napraviti pretragu tih i tih metabolita" da bi saznali da ta osoba ima veliku sklonost da razvije određenu bolest i da bismo onda mogli to promijeniti.

Koliko smo daleko od toga?

Možda bliže nego što ja mislim, vjerujem da se radi o nekoliko godina. Promjene se odvijaju sve brže. U međuvremenu, poručila bih ljudima ono što uvijek kažem i svojim pacijentima "Brinite se za sebe, razmišljajte sada za svoju budućnost".