Udajem se, ali kao da gubim sebe: Ne želim uzeti njegovo prezime, a njemu to teško pada

Udajem se, a budući suprug i njegova obitelj očekuju da uzmem njegovo prezime. Nisam sklona tome, ali vidim da mom budućem suprugu to baš nije drago. Kao da postajem "neka druga ja", a istovremeno osjećam kao da sam stavljena pred izbor nasuprot njega i njegove obitelji. Što da učinim?

• Ivana, Zagreb

Žena bi se trebala osjećati osnaženom da sa svojim imenom radi što god želi, to je individualna odluka, eventualno može biti dio dogovora budućih supružnika, ali običaj da žena udajom uzima i prezime supruga ima povijesne korijene i duboko je ukorijenjen u tradiciju koji mnogi slijede po inerciji, navodi Elizabeth Aura McClintock, izvanredna profesorica sociologije na Sveučilištu Notre Dame.

- Društvena očekivanja da nuklearne obitelji imaju jedno prezime, s gotovo nepostojećom opcijom da muž promijeni prezime, stavljaju mnoge žene u moralnu dilemu u kojoj osjećaju da moraju birati između sebe i obitelji. Od žena se još uvelike očekuje da žrtvuju svoje individualne interese za dobrobit kolektivne obitelji, a zadržavanje rođenog prezimena smatra se individualističkim, sebičnim i antagonističkim prema obiteljskom jedinstvu - piše dr. sc. Elizabeth Aura McClintock. Osim toga, ističe sociologinja, žene koje zadrže svoje prezime smatraju se sebičnima i nepredanima braku i obitelji, s gledišta suprugove proširene obitelji. Nepotrebno je reći da ovakav stav ne vrijedi za muškarce koji zadrže svoje prezime.

Oko 20 posto žena u braku posljednjih godina zadržalo vlastita prezimena ili svom dodale suprugovo

SHUTTERSTOCK

Povijesni korijeni

Očekivanje da žene usvoje prezime muža u braku započelo je u običajnom pravu još iz 9. stoljeća. Po rođenju su žene dobile očevo prezime, a kada su "poklonjene" pri braku, automatski su uzele muževo prezime. Izraz "poklanjanje mladenke" bio je zamišljen doslovno, žene su bile vlasništvo, prenesene s oca na muža i uglavnom im je zabranjeno posjedovanje vlastite imovine. To očekivanje u osnovi je ukorijenjeno u patrijarhalnoj bračnoj tradiciji što se, kaže sociologinja, pokazalo nevjerojatno trajnim i unatoč društvenim i pravnim promjenama u braku, porastom relativno egalitarnih brakova te prihvaćanjem i legalizacijom istospolnih brakova.

- Iako praksa da žene uzimaju prezime svog muža u braku možda slabi, ona je i dalje gotovo sveprisutna - kaže sociologinja McClintock, ističući da je tek oko 20 posto žena u braku posljednjih godina zadržalo vlastita prezimena ili svom dodale suprugovo. Tome su sklonije visokoobrazovane, karijerno orijentirane žene s netradicionalnom rodnom ideologijom.

Dinamika moći u vezi

Iznimno je rijetko da muškarci usvoje prezime svoje žene, prema nekim podacima to učini samo 1-3 posto muškaraca nakon vjenčanja. U praksi se koristi i nekoliko objašnjenja. Primjerice, neopterećivanje djece nezgrapnim prezimenom s crticom ili jedinstvo jednog prezimena za sve članove uže obitelji - pri čemu se privilegira očevo prezime. Kako kaže sociologinja, istraživanje njezinih kolegica sveučilišnih profesorica otkrio je da više od 90 posto žena koje nisu uzele muževo prezime ipak svojoj djeci daje samo prezime svog muža.

Mnogi parovi najčešće slijede patrijarhalne bračne tradicije jednostavno zato što su tradicionalne; uzimaju promjenu ženskog prezimena zdravo za gotovo, sljedeći tradiciju bez rasprave ili razmatranja.

- Mnoge žene sretne su s tim i sretno donose ovaj izbor, ali za druge žene izbor može biti nešto delikatniji. Za njih, sve dok su izložene nejednakom društvenom pritisku da promijene svoje prezime, to donosi praktične troškove, ali i psihološki gubitak individualnog identiteta - zaključuje dr. sc. McClintock.

Studija Sveučilišta u Nevadi otkrila je da kada žene ne uzmu muževo prezime, to može promijeniti dinamiku moći u vezi. Ispitanici u studiji trebali su opisati muškarca u izmišljenoj vezi u kojoj žena nije uzela njegovo prezime, a opisali su ga kao pokornijeg. Na pitanje što misle o ženi koja je zadržala svoje prezime, muškarci su rekli: "Ona je snažna i neovisna osoba", "To nije bliska veza", "Ona se stavlja ispred svog braka", "Njihov seksualni život je vjerojatno užasan", "Njihov odnos je opušten"...

Američka studija iz 2011. pokazala je da 60 posto muškaraca smatra da žena nije toliko posvećena svom braku ako ne uzme muško prezime. Prema anketi koju je proveo Men‘s Health, 63 posto muškaraca reklo je da bi bili uznemireni ako žena ne bi uzela njihovo prezime. Komentirali su to riječima: "Zvuči kao da pokušava zadržati svoj identitet ‘slobodne osobe‘ i ne poistovjećivati se s činjenicom da je sada udana." Drugi su rekli: "Volio bih da želi biti dio moje obitelji i da bude ponosna na naše ime", "Jedna obitelj, jedno ime. Da nije uzela moje ime, ozbiljno bih doveo u pitanje njezinu vjeru da ćemo trajati kao par."

Međutim, muškarci nisu bili spremni podnijeti istu žrtvu. U istoj anketi, više od 90 posto ispitanika reklo je da nema šanse da bi uzeli prezime svoje žene; "to nije muževno", "licemjerno je, ali to je jednostavno način na koji svijet funkcionira". Novije studije pokazuju da muškarac čak slabije ili manje kontrolira svoj život ako njegova supruga odluči zadržati svoje djevojačko prezime.

Razbijanje mitova

Stoga će puno više muškaraca, savjetuju sociolozi i terapeuti, morati podsjetiti svoje prijatelje, obitelj i zajednicu da to što žena zadržava svoje prezime nema nikakve veze s njezinom predanošću kao supruge ili muškom osobnošću. Zaista više nema praktičnog razloga da žena uzme muško prezime u braku, osim što je to ono što se radi po tradiciji. Ako ništa drugo, postoji mnogo više razloga da žena zadrži svoje prezime, posebno u ime svoje karijere, tvrtke ili brenda, ili u slučaju da želi da je njezine bivše cimerice ili prijateljice iz vrtića i škole lakše pronađu na društvenim mrežama. Odluka je ženina.