Trećinu života provodimo spavajući, no još uvijek nismo svjesni da je spavanje ključno za zdravlje i dug život. Posljedice nedostatka sna su brojne, a vodeći svjetski znanstvenici i dalje ih neumorno istražuju. S jednim od njih, dr. Alenom Juginovićem, mladim Splićaninom čije je radno mjesto već pet godina na prestižnom Sveučilištu Harvard, razgovarali smo o njegovoj najnovijoj studiji o utjecaju nedostatka sna na crijevni mikrobiom, ali i o drugim posljedicama lošeg sna, o tome zašto se toliko opiremo spavanju, o "genu Margaret Thatcher", o tome kako spava stručnjak za spavanje, ali i o tome kako je u samo 32 godine uspio ostaviti iza sebe tako dubok trag. S nepunih 30 godina iz rodnog Splita zakoračio je u sam vrh svjetske znanstvene zajednice i uklopio se kao da je oduvijek bio tamo. Mlad, pristupačan, otvoren, zainteresiran i željan mijenjati stvari, tako bih opisala dr. Alena Juginovića, priznatog svjetskog neuroznanstvenika i stručnjaka za spavanje, autora knjige "Introducing to Sleep Medicine", predavača i postdoktorskog istraživača na Harvardu čije je područje interesa medicina spavanja, neurologija i neuroznanost. Uz rad u Zavodu za neurobiologiju na Harvardu, kroz udrugu Med&X, kojoj je na čelu, neumorno radi na povezivanju medicinskih i zdravstvenih stručnjaka s vodećim svjetskim institucijama i stručnjacima te omogućuje našim studentima usavršavanje u najboljim svjetskim bolnicama.
Kad smo već kod snova, vaše područje interesa je spavanje i neuroznanost. Što je zapravo san i zašto nam je tako važan?
- San je jedan od najkompleksnijih i najfascinantnijih bioloških procesa, a istovremeno jedan od najmanje razumljivih. Spavanje je cjelotjelesni proces (ne samo vezan uz mozak) jer praktički svaka stanica u našem tijelu ima mali cirkadijani sat koji joj govori koje bi procese trebala raditi ovisno o tome je li dan ili noć. Iako trećinu života provedemo spavajući, znanstvena zajednica još nije dokraja razotkrila njegovu primarnu funkciju, ako uopće postoji jedna glavna funkcija. Također, ne možemo odgovoriti zašto baš spavamo sedam do devet sati, a ne tri ili 12 sati. Ono što sigurno znamo jest da je san ključan za naše fizičko i mentalno zdravlje, regulaciju metabolizma, imunološku funkciju i sposobnost učenja i pamćenja. San se odvija u ciklusima koji uključuju četiri glavna stadija, od 1 do 3 i REM fazu (engl. rapid eye movement). Duboki san (stadij 3) odgovoran je za fizičku regeneraciju tijela, tada se oslobađa hormon rasta, obnavljaju se stanice i tkiva te jača imunosni sustav. REM faza, u kojoj najčešće sanjamo, ključna je za procesiranje emocija, donošenje odluka i dugoročno pamćenje.
Što se događa ako ne spavamo dovoljno?
- Naš mozak tada ne može obraditi sve informacije koje smo primili tijekom dana, što smanjuje sposobnost koncentracije i donošenja odluka. Također, tijekom sna se čisti "otpad" iz mozga - nakupljanje toksičnih proteina poput beta-amiloida, povezanih s Alzheimerovom bolešću, znatno je izraženije kod ljudi koji kronično loše spavaju. San također ima izravan utjecaj na metabolizam. Nedostatak sna povećava razinu hormona gladi grelina i smanjuje hormon sitosti leptin, zbog čega ljudi koji ne spavaju dovoljno češće imaju problema s prehranom i tjelesnom težinom. Dugoročno, loš san je povezan s većim rizikom za dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti i određene vrste raka. Kolege u mom laboratoriju su otkrili da su životinje kojima značajno skratite spavanje podložne oksidativnom stresu, i to isključivo u crijevima (a ne u mozgu) i žive puno kraće nego one koje spavaju normalno. Kada sve uzmemo u obzir, san nije pasivno stanje niti luksuz, već biološka nužnost i investicija u dugoročno zdravlje.
Kada se za nekog može reći da loše spava?
- Loše spavanje može se definirati kroz nekoliko aspekata - nedovoljno trajanje, isprekidana struktura i loša kvaliteta sna. Ako osoba spava manje od preporučenih sedam do devet sati za odrasle ili ima česta noćna buđenja, teškoće s uspavljivanjem ili prerano buđenje bez mogućnosti ponovnog sna, može se reći da loše spava. No, trajanje sna nije jedini faktor - netko može spavati osam sati, ali ako mu je san isprekidan ili nema dovoljno dubokog sna, i dalje će se osjećati umorno i spavanje mu je loše. Postoji i subjektivni kriterij - ako se osoba osjeća neispavano, iscrpljeno, ima problema s koncentracijom i motivacijom tijekom dana, to su znakovi da njezin san nije bio kvalitetan. Također, brojni ljudi pate od nesanice, što znači da im je teško zaspati i/ili održati san unatoč tome što imaju priliku za spavanje. S druge strane, neki imaju fragmentiran san zbog problema poput apneje ili sindroma nemirnih nogu, što im smanjuje kvalitetu sna a da toga nisu ni svjesni. Loše spavanje nije samo stvar broja sati provedenih u krevetu, važno je i kako se osjećamo tijekom dana, koliko smo odmorni i koliko je naš san bio kontinuiran i dubok.
Koje su posljedice lošeg spavanja?
- Kratkoročno, što smo svi osjetili, manjak sna uzrokuje umor, smanjenu koncentraciju, lošiju memoriju i poteškoće u donošenju odluka. Već samo jedna noć lošeg sna može dovesti do povećane razdražljivosti, usporenih refleksa i lošijeg raspoloženja. To može imati ozbiljne posljedice - primjerice, umor vozača zbog manjka sna odgovoran je za značajan broj prometnih nesreća. Dugoročno, loš san povećava rizik za brojne kronične bolesti. Povezan je s razvojem visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2 i pretilosti. Također, osobe koje dugoročno spavaju manje od sedam sati noću imaju veći rizik za neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove. Nedostatak sna negativno utječe i na imunosni sustav, što znači da ljudi koji kronično loše spavaju imaju veću sklonost infekcijama. Loš san također može utjecati na mentalno zdravlje - povećava rizik za depresiju, anksioznost i emocionalnu nestabilnost. Dugotrajna nesanica često je prisutna kod osoba koje se bore s mentalnim poremećajima, a ujedno pogoršava njihove simptome. Spavanje doista treba shvatiti kao cjelotjelesni proces koji dodiruje svaku stanicu u našem tijelu, koliko god se na prvu činilo da je to primarno proces vezan za mozak. Naravno, mozak je ključan za spavanje, ali svaka stanica u tijelu osjeća gubitak spavanja.
Zašto ljudi ne pridaju važnost spavanju? Brinemo se o prehrani, o tome da se dovoljno krećemo i slično, ali spavanje nam je nekako zadnja briga. Je li to zato što nismo svjesni svih ovih posljedica lošeg spavanja?
- Mislim da je jedan od glavnih razloga percepcija da je spavanje gubitak vremena. U modernom društvu naglašava se produktivnost, rad do kasno i ideja da je manje sna znak predanosti poslu, uspjeha i marljivosti. Mnogi ljudi smatraju da se vrijeme provedeno spavajući može bolje iskoristiti za posao, učenje ili društvene aktivnosti, ne shvaćajući da tako dugoročno smanjuju svoju učinkovitost, koncentraciju i opće zdravlje. Ljudi se naviknu na kronični umor od loše kvalitete spavanja pa ga počnu smatrati normalnim, dok privremena rješenja poput kave dodatno prikrivaju problem. U stvarnosti mozak i tijelo nikada ne mogu nadoknaditi kontinuirani deficit spavanja. Dodatni problem je što ljudi često nisu svjesni koliko san utječe na zdravlje. Mnogi znaju da loša prehrana vodi do pretilosti ili da manjak kretanja povećava rizik za bolesti srca, ali manje je poznato da kronični manjak sna povećava rizik za dijabetes, moždani udar, depresiju i slabljenje imuniteta. Edukacija je jako važna, kada bi ljudi znali da loš san ubrzava starenje, povećava rizik za demenciju i smanjuje produktivnost, vjerojatno bi mu pridavali veću važnost. Potrebno je promijeniti društvenu percepciju sna iz "pasivne aktivnosti" u ključni dio zdravog načina života.
Postoji mutacija u genu nazvana po Margaret Thatcher. Koliko je sretnika s tom mutacijom koji mogu malo spavati i biti produktivni i kognitivno funkcionalni?
- Da, postoji rijetka mutacija u genu DEC2, koja se neslužbeno zove "gen Margaret Thatcher", koja omogućuje nekim ljudima da prirodno funkcioniraju s puno manje sna nego što je uobičajeno. Osobe s tom mutacijom mogu spavati samo četiri do pet sati noću i pritom ostati potpuno budne, energične i produktivne, bez negativnih posljedica na zdravlje. Margaret Thatcher, bivša britanska premijerka, često se navodi kao primjer nekoga tko je mogao funkcionirati s malo sna, iako nije potvrđeno da je imala ovu mutaciju. Međutim, ovakvi slučajevi izuzetno su rijetki, procjenjuje se da manje od jedan posto populacije ima ovu genetsku predispoziciju. Za većinu ljudi spavanje manje od preporučenih sedam do devet sati vodi do nakupljanja umora, smanjenja kognitivnih sposobnosti i povećanog rizika za razne bolesti. Ljudi često misle da mogu "trenirati" tijelo da spava manje, ali u stvarnosti se samo privikavaju na osjećaj umora, dok njihove sposobnosti i zdravlje polako, ali sigurno trpe.
Izreka kaže da su u postolara uvijek najgore cipele, koliko vi vodite računa o spavanju?
- Iako sam potpuno svjestan koliko je san važan za zdravlje, moram priznati da mi nije uvijek lako održavati optimalan ritam spavanja, pogotovo zbog učestalih putovanja, predavanja i istraživačkih projekata. Rekao bih da spavam sedam sati u prosjeku. Kod putovanja promjene vremenskih zona često otežavaju prilagodbu na odredištu, a ponekad je jednostavno nemoguće spavati onoliko koliko bih želio, osobito kad je riječ o putovanju između kontinenata. Međutim, trudim se koliko god mogu održavati stabilan ritam spavanja. Ako imam period s manje sna, nastojim ga nadoknaditi čim mi raspored to dopusti. Koristim i strategije za smanjenje negativnih učinaka jet laga, primjerice izlaganje jakom svjetlu ujutro kada putujem prema zapadu ili izbjegavanje svjetla kasno navečer kada putujem prema istoku. Također pazim na prehranu i tjelovježbu, jer i oni imaju velik utjecaj na kvalitetu sna. Mislim da je ključno imati realan pristup - idealno bi bilo spavati sedam do devet sati svaku noć, ali u nekim životnim razdobljima to jednostavno nije moguće. Bitno je tada osvijestiti posljedice i pronaći način da san vratimo u balans.
Nedavno ste prezentirali rezultate studije koju ste proveli o utjecaju lošeg spavanja na apsorpciju hrane i nutritivni status. Do kakvih ste spoznaja došli?
- Naše je istraživanje pokazalo da životinje koje kratko spavaju imaju značajno smanjenu apsorpciju esencijalnih nutrijenata, posebno lipida i šećera. Istraživanje smo proveli na životinjskim modelima, točnije na miševima i mušicama. Ono što smo otkrili kao ključan mehanizam jest da se lipidi, umjesto da se pravilno apsorbiraju u limfni sustav i dalje u krvotok, počinju nakupljati u stanicama tankog crijeva (enterocitima) i u prostoru između njih. Ovaj proces u miševa počinje već nakon dan ili dva, što govori koliko brzo crijeva mogu osjetiti utjecaj kratkog spavanja. Također smo otkrili i molekularne procese u stanicama tankog crijeva za koje mislimo da su povezani s lošom apsorpcijom hranjivih tvari. U normalnim uvjetima, nakon što se lipidi apsorbiraju u enterocite, trebaju se dodatno procesirati i zatim zapakirati u male strukture sastavljene od lipida i proteina, (hilomikroni), koje zatim te lipide prenose u limfu i u konačnici lipidi idu u krv. Mi smo pak otkrili da za vrijeme kratkog spavanja u procesiranju lipida dolazi do poremećaja ključnih enzima koji bi to trebali raditi, kao i do toga da hilomikroni ne mogu prijeći membranu koja stoji između enterocita i limfnih žila te se onda nakupljaju u enterocitima i oko njih. Nismo još uvijek u potpunosti otkrili svaki korak ovog poremećaja, ali smo otkrili puteve koji su poremećeni. Elektronskom mikroskopijom potvrdili smo ovo nakupljanje lipida u stanicama tankog crijeva i između njih gdje doista vidite hilomikrone s lipidima unutar enterocita i oko njih.
Znači li to da, ako dugo loše spavamo, možemo imati deficit nutrijenata čak i ako se hranimo zdravo i uravnoteženo?
- Loš san ne remeti samo probavu nego izravno utječe na način na koji tijelo prerađuje i apsorbira ključne nutrijente, što može imati ozbiljne posljedice na metabolizam i opće zdravlje. Naravno, važno je napomenuti kako mi ne znamo događa li se ovaj proces kod ljudi pa je idući korak upravo to i istražiti. Ove rezultate nedavno sam prezentirao na Croatian Obesity Forumu, gdje sam projektom Petica - igrom do zdravlja Hrvatskog liječničkog zbora podizao svijest o pretilosti kao vrlo važnom problemu.
Jesu li vas rezultati iznenadili?
- Iako smo znali da loš san utječe na metabolizam, nismo očekivali da će posljedice biti toliko izražene u crijevima, i to tako brzo, nakon samo dan ili dva. Posebno nas je iznenadila ne samo manja apsorpcija lipida nego to da su bili doslovno zarobljeni unutar i između enterocita umjesto da su ušli u limfu i krv. Također, zanimljivo nam je bilo vidjeti da se tijelo može oporaviti kada se san normalizira. To sugerira da postoji određena plastičnost u načinu na koji tijelo upravlja metabolizmom nakon perioda nesanice, ali i da dugotrajni poremećaji sna mogu dovesti do kumulativnih negativnih posljedica.
Zašto su nam ti rezultati važni?
- Ovi su rezultati važni jer pokazuju da san nije ključan samo za mozak i kognitivne funkcije nego i za crijeva i temeljne procese koji se događaju u njima, poput apsorpcije hrane. Do sada se znalo da loš san može dovesti do metaboličkih poremećaja, ali nije bilo posve jasno na koji način dolazi do tih promjena na staničnoj razini. Sada znamo iz životinjskih studija da nedostatak sna može snažno poremetiti apsorpciju lipida i šećera, što može imati ozbiljne posljedice na zdravlje srca, hormonsku ravnotežu i opću energetsku stabilnost organizma. Kada je san narušen, dolazi do promjena u načinu na koji tijelo regulira metabolizam masti i glukoze, što može povećati rizik od inzulinske rezistencije, pretilosti i kardiovaskularnih bolesti. Ipak, važno je naglasiti da su ovi nalazi zasad potvrđeni samo u istraživanjima na životinjama, dok su studije na ljudima potrebne kako bismo bolje razumjeli stvarni učinak nedostatka sna na metabolizam. Ako se slični rezultati potvrde kod ljudi, optimizacija sna mogla bi postati ključna strategija za poboljšanje metaboličkog zdravlja.
Imate li u planu provesti takvu studiju i na ljudima?
- Da, planiramo provesti istraživanja na ljudima kako bismo utvrdili događa li se isti proces kod osoba koje kronično loše spavaju. Posebno ćemo se fokusirati na pacijente s nesanicom da bismo proučili kako njihov poremećaj sna utječe na apsorpciju lipida i šećera te njihov metabolizam. Također, planiramo istražiti može li ciljano poboljšanje sna, primjerice optimizacija rasporeda spavanja, pomoći u normalizaciji ovih procesa.
Provodite li još neke studije povezane sa spavanjem?
- Trenutačno istražujemo molekularne mehanizme koji objašnjavaju kako i zašto loše spavanje utječe na razvoj i malignost kolorektalnog raka i raka dojke. Proučavamo kako kronični poremećaji sna mogu aktivirati procese poput oksidativnog stresa, upalnih odgovora i hormonskih promjena, koji mogu ubrzati rast i malignost raka u životinja koje kratko spavaju. Istražujemo i kako promjene u crijevnom mikrobiomu mogu utjecati na kvalitetu i dužinu spavanja, jer postoje dokazi da mikrobiom igra važnu ulogu u regulaciji ciklusa spavanja i zdravlju tijela. No, u početnim smo fazama ovih studija, nemamo još konkretne rezultate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....